Dok se Kina priprema za upogonjivanje svog novog strateškog bombardera, doba američkog kvalitativnog prvenstva u vojnoj opremi završava. Kina je zatvorila tehnološku prazninu za SAD-om i sprema se ići naprijed, piše za RT Scott Ritter, bivši američki obavještajni časnik i autor.
Izvješće objavljeno u novinama South China Morning Post (SCMP) u svibnju prošle godine otvorilo je mogućnost da je kineska vojska službeno spremna predstaviti svoj novi stealth bombarder Xian H-20 na izložbi zrakoplova Zhuhai u studenom 2020. godine. Međutim, to se nije dogodio kako je planirano, a aeromiting je otkazan “zbog globalnog utjecaja pandemije COVID-19 i zbog brige za zdravstveno stanje sudionika, praktičnosti putovanja i kvalitete događaja”, navodi se na web stranici grada Zhuhai.
No, činjenica da su postojanje bombardera H-20 i njegov napredni stupanj razvoja objavljeni u SCMP-u, dugogodišnjim novinama u Hong Kongu s bliskim vezama sa Središnjom narodnom vladom, daje priči vjerodostojnost, unatoč nedostatku bilo kakve fizičke pojave bombardera.
Prijetnja američkoj vojnoj moći
SCMP-ova priča mora se uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja nedavnih izvještaja zapadnog tiska koji sugeriraju da bi H-20 mogao biti spreman za operativno raspoređivanje pet godina prije prethodnih projekcija američkog Ministarstva obrane, koje je 2018. izjavilo da „Kina razvija nevidljivi, strateški bombarder dugog dometa s nuklearnom sposobnošću koji bi mogao biti u funkciji unutar sljedećih deset godina“ (sugerirajući početnu operativnu sposobnost negdje oko 2028.) Nagađanja o skorom pojavljivanju H-20 ubrzana su objavljivanjem računalno generiranih slika u kineskom časopisu Modern Weaponry, koji vodi državna obrambena korporacija China North Industries Group, Norinco.
Kineski mediji brzo su odbacili trenutni “hype” oko H-20 kao “lažne vijesti”, izjavljujući da vlada nikada ne bi koristila vojni časopis kao što je Modern Weaponry kako bi otkrila bilo kakav značajni vojni napredak, poput H-20 bombardera. Bilo kako bilo, kineska je vojska dala nekoliko primamljivih nagovještaja o postojanju i konfiguraciji H-20 u nedavnim videozapisima za regrutiranje. Bombarder je stvaran i ako su izvještaji o njegovim mogućnostima točni, predstavlja presudnu prijetnju američkoj vojnoj moći u Tihom oceanu.
Iako se pojava kineske verzije nevidljivog bombardera B-2 s pravom brine zapadne obrambene analitičare, to može biti iz pogrešnih razloga. Iako bi nevidljivi bombarder mogao dati kineskim mogućnostima pogađanje ciljeva unutar njihovog operativnog radijusa od 5000 milja, činjenica je da trenutni kineski arsenal raketa srednjeg dometa pruža isti domet s većom sigurnošću razaranja. Lišen bilo kakve globalne mogućnosti punjenja gorivom, bombarder H-20 nije sposoban biti nešto više od regionalnog sustava naoružanja čija je korisnost ograničena.
Premašuju američke sposobnosti?
Pravi utjecaj kineskog nevidljivog bombardera H-20 nalazi se u brzini kojom je Kina uspjela dizajnirati, testirati, proizvesti i najvjerojatnije postaviti bombarder svjetske klase za koji se očekuje da odgovara mogućnostima američkog strateškog bombardera sljedeće generacije, B-21 “Raider”. Ubrzani napredak koji je Kina pokazala u pogledu H-20 u mnogočemu se podudara s njezinim lovcem pete generacije, J-20, koji zadovoljava ili premašuje mogućnosti svojih američkih ekvivalenata, F-22 i F-35. U razdoblju od samo dva desetljeća Kina je uzela veliko, ali rudimentarno vojno postrojenje i transformirala ga u modernu ratnu instituciju koja se, prema Ministarstvu obrane, u mnogim sferama poklapa ili premašuje američke sposobnosti.
Postoji nekoliko čimbenika koji Kini daju prednost pred SAD-om kad je riječ o postavljanju naprednih sustava naoružanja. Prvo i najvažnije je “zaostajanje u razvoju” nastalo kada je SAD, nakon 11. rujna, preusmjerio fokus od priprema za borbu u konvencionalnim ratovima prema posebnan fokus na vođenje protupobunjeničkog rata. U sljedeća dva desetljeća, dok je SAD rasipao bilijune dolara na gubitke u Iraku i Afganistanu, Kina je bila laserski usredotočena na izgradnju vojne sposobnosti “svjetske klase”.
Nova stvarnost
Tromost svojstvena američkoj obrambenoj industriji, koja je uzela maha dok je američka vojska bila zaokupljena borbama s pobunama, postupno se prevladava, jer Pentagon nastoji uložiti više novca u programe modernizacije osmišljene za prelazak američke vojske natrag u organizaciju klasičnog konvencionalnog rata. Međutim, postoji zamah kad je riječ o Kini, koja nije prestala napredovati s modernizacijom otkad je započela svoju trenutnu fazu transformacije 2000. godine Ne samo da je Kina sustigla SAD s tehnološkog stajališta, Kina je spremna proletjeti naprijed u godinama koje dolaze.
Ovo je prava promjena igre. SAD je uvijek djelovao s razumijevanjem da će njegove snage uživati kvalitativnu prednost nad bilo kojim potencijalnim protivnikom, dopuštajući žrtvovanje kvantitete u interesu kvalitete. S obzirom na činjenicu da je na razne načine prebačen u status “bliskog vršnjaka” u bilo kakvoj izravnoj usporedbi s Kinom, SAD se sada mora suočiti sa stvarnošću da treba povećati veličinu i sposobnost svojih vojnih snaga. No, domaća politička stvarnost sprječava takvu vrstu trošenja resursa, što znači da će američki obrambeni proračun, koji je gotovo trostruko veći od kineskog, i dalje davati nedostatne rezultate. Ako je 21. stoljeće doista doba revolucije u vojnim odnosima, ta će revolucija biti usredotočena na Kinu, a ne na Sjedinjene Države. Bombarder H-20 samo je najnovija manifestacija ove nove stvarnosti, piše Scott Ritter.
