28. lipnja ove godine u 20 sati i 51 minutu je gotovo čitava Njemačka, uključujući i većinu političara, bila pred ekranima, gledajući susret Njemačke protiv Italije na Europskom nogometnom prvenstvu. U istom trenutku u Bundestagu je sjedilo tek dvadesetak zastupnika (od njih ukupno 620 koji bi trebali sjediti u njemačkom parlamentu!), koji su u ekspresnom postupku usvojili Zakon o evidenciji građana (Meldegesetz).
Potreba za novim zakonom je zapravo bila gotovo banalna: nakon Drugog svjetskog rata zakonskim se propisima evidenciju građana podijelilo po pojedinim saveznim pokrajinama, pa je to u mnogim slučajevima dovelo do apsurdnih rješenja. Naprimjer, u gradu Ulmu samo Dunav dijeli dio grada koji je u Baden Württembergu od Neu Ulma koji je u Bavarskoj, itd... Iz čitavog niza razloga je imalo smisla objediniti evidenciju građana - ali ovaj novi zakon je otišao mnogo dalje od toga, piše Deutsche Welle.
Plati i dobiješ dosad tajne podatke!
Naime, budući da su imena i adrese građana dragocjena informacija za npr. reklamne tvrtke ili specijalizirane institute koji prema adresi procjenjuju imovinsko stanje građana, evidencije građana bile su službena tajna, tako da nije baš svaki vlasnik pizzerije mogao od nadležne službe zatražiti popis svih građana u svojoj ulici da bi ih gnjavio svojom ponudom. No, po novom zakonu to će se moći zatražiti, naravno, uz plaćanje državnoj službi za tu "uslugu". Novi zakon dopušta da nadležni ured može raspolagati adresama osim ako mu to građanin izrijekom ne zabrani!
Kad je Europsko prvenstvo završilo, saznalo se i za ekspresno glasovanje šačice zastupnika za zakon koji uvelike ugrožava privatnost građana. Sporno je i to što u prvom prijedlogu zakona iz studenog prošle godine nije bilo niti riječi o odavanju adresa građana svakome tko pokuca na vrata, iako se ostavljala mogućnost pružanja takve informacije - ako to dotični građanin izrijekom dopusti.
Njemačka vlada, osobito ministrica za zaštitu potrošača Ilse Aigner, kazala je da je zaprepaštena zbog ovakvog flagrantnog kršenja privatnosti građana. Srećom, parlamentarni postupak zahtijeva za donošenje zakona i od Gornjeg doma prihvaćanje takvog zakona kojim se pokrajine odriču dijela svojih ovlasti, pa je izvjesno da će ga Bundesrat odbiti.
