Roland Katzmarzik otvorio je kovačnicu u kojoj izrađuje mačeve, ali i neke umjetnine. Zanat je naslijedio od svoga oca, a posebno ga oduševljavaju japanske katane.
Prvo se zaljubio u svoj zanat kroz koji stvara prava umjetnička djela, a zatim i u Vinku iz Busovače s kojom ima jednoga sina.
"Ljubav prema japanskim sabljama i noževima rodila se još dok sam bio dijete. Volio sam te sablje, ali kasnije sam htio očuvati taj stari zanat izrade japanskih katana i nadam se da sam u tome i uspio", ispričao je Roland za Radio Slobodnu Evropu.
Kovačnica koju je Ronald napravio u Busovači opremljena je svim alatima i strojevima za izradu raznih predmeta.
Pored japanskih katana, radi danas i noževe, svijećnjake, te balkonske ograde i sve ono što donosi zaradu. Iako je u Busovači već pola godine, već se zna za njegovo umijeće kovanja.
Supruga Vinka nije ni sanjala da će se nakon 20 godina provedenih u Njemačkoj vratiti u rodnu Busovaču i tu nastaviti život sa svojim Rolandom.
"Svi mještani koji me znaju bili su iznenađeni, šokirani da Nijemac dolazi u Busovaču. Prihvaćeni smo jako, jako dobro. Ja kao mještanka, ali i moj muž je izuzeno dobro prihvaćen. Ljudi nam pomažu što uvijek kad zatreba. On kaže, došao sam u jedno selo, ali sam presretan", priča Vinka.
Imaju sina koji pohađa treći razred srednje škole.
"Sin je razumio naš jezik, ali nije znao govoriti. Međutim, moje dijete sada jako dobro govori i jako je dobar učenik. Izuzetno je dobro prihvaćen, svi mu pomažu da nauči jezik. U Njemačkoj je bilo sasvim suprotno, gdje je dijete bilo depresivno, nije voljelo ići u školu zbog mobinga jer je miran i povučen. Sada u školu ide s osmijehom i vraća se s osmijehom. Rekao je: 'Ja u Njemačku ne želim ni mrtav'", priča Vinka o svom sinu.
Njegov otac Roland Katzmarzik, također, se ne misli vraćati u svoju zemlju.
