Anton Pilipa, nakon što je nestao u Vancouveru 2012. godine, propješačio je dva kontinenta, uglavnom bos noseći odjeću u ruksaku na leđima. Njegova obitelj očajnički je pokušavala pronaći ovog humanitarca koji navodno boluje od shizofrenije. Nakon pet godina bezuspješne potrage gotovo da su izgubili svaku nadu, a onda su primili neočekivani telefonski poziv, piše Daily Mail.
Brazilska policajka koja je uočila Antona kako luta šumom najprije je mislila kako se radi o prosjaku, beskućniku koji se šuljao blatnjavom šumom bosih nogu, u prljavim hlačicama i vesti. Sa sobom nije imao nikakve dokumente. Za pomoć pri otkrivanju identiteta čovjeka kojeg je pronašla u Amazonskoj šumi obratila se nekoliko međunarodnih agencija i veleposlanstava. Kada je otkrila tko je blatnjavi čovjek kontaktirala je njegovu obitelj.
Obitelj u šoku
'Bio sam zatečen. Sam sebe sam uvjerio kako je mrtav. Bilo je to jedino razumno objašnjenje koje sam si mogao dati nakon što ga nije bilo toliko dugo', ispričao je Antonov brat Stefan.
'Bio sam šokiran', dodao je Stefan koji se godinama pitao kamo je nestao njegov brat i što mu se dogodilo.
Anton Pilipa (39), koji je na svojem petogodišnjem putu prošao najmanje deset država među kojima Sjedinjene Američke Države, Meksiko, Gvatemalu, Costa Ricu, Panamu, Kolumbiju, Venezuelu, Argentinu i Brazil i to sve bez putovnice, vratio se ponovno na svoje lijekove za shizofreniju.
Njegov brat Stefan kazao je kako je Anton imao jednu čudnu i mnogima neshvatljivu misiju, otići do Nacionalne biblioteke u Buenos Airesu u Argentini. Navodno je uspio u tome. Kada je stigao tamo nisu ga pustili unutra zbog toga što nije imao nikakav identifikacijski dokument. Nakon toga je ostao izgubljen, okrenuo se i pokušao vratiti, Lutao je brazilskim šumama dok ga naposljetku nije pronašla policajka.
Hranio se voćem i bobicama
Kako je objasnio, preživio je hraneći će voćem i bobicama koje bi pronašao na putu. Odjeću je izvlačio iz kanti za smeće, a u preživljavanju su mu pomogli i nepoznati ljudi. Rekao je i kako njegov put nije bio jednostavan. Kada je krenuo, 2012. godine, u ruksak je stavio sve potrebne stvari, no na putu su ga nekoliko puta opljačkali te je morao tražiti odjeću i hranu.
Mnogo je vremena proveo izgubljen u Amazonskoj šumi, a zbog promrzlosti su mu otpali nokti na nožnim prstima. Ispričao je kako se na svojem više od 10.000 kilometara dugom putu susreo s mnogo 'loših' ljudi, no kako je preživio zbog onih velikodušnih koji su mu pomogli.
'Nikada se nisam osjećao usamljeno. Bilo je tu mnogo dana samoće koje sam iskoristio za razmišljanje, spavao sam na otvorenom i shvatio da je zapravo iznimno lako živjeti. Uopće nam ne treba previše stvari za preživjeti', rekao je Anton te dodao kako se osjeća sretnim što je živ i što je dobio priliku vratiti se svojoj obitelji.
Boluje od shizofrenije
Tijekom petogodišnjeg putovanja rijetko je razgovarao s drugim ljudima. Uglavnom je pričao sam sa sobom, a španjolski i portugalski uopće ne razumije. Od shizofrenije je obolio dvije godine prije nestanka, a za vrijeme života u Kanadi radio je za brojne humanitarne udruge diljem zemlje. Godine 2011. započeo je s liječenjem, no uskoro se upleo u incident zbog kojeg je zaradio prekršajnu prijavu za napad i ilegalno posjedovanje oružja. Prije nego je došao na sud, Anton je napustio zemlju. Iako ga nije bilo pet godina, Anton će morati odgovarati vlastima za svoje postupke.
Anton je prvi put uočen potkraj studenoga, kada je zalutao na autocestu u brazilskom mjestu Rondônia. Odveden je u bolnicu u Porto Velho gdje je lokalna policija pokušala utvrditi njegov identitet preko međunarodnih agencija i veleposlanstava.
