Michael Todd, odvjetnik iz Novog Zelanda koji danas zivi u Tokiju sa svojom suprugom iz Japana, prije dvije godine je dospio u deportacijski centar u Osaki zbog, kako kaze, "nesporazuma" oko njegove vize i njegovog sudjelovanja u prosvjedima u Japanu protiv lova na delfine. On je u tom logoru proveo 42 dana, a te dane - kaze - nikada nece zaboraviti, pise Deutsche Welle.
"Nisam niti slutio da je u Japanu bas tako lose. To je kao da dignete ruke u zrak i odreknete se bas svih gradanskih prava kad udete u ovu zemlju", izjavio je Todd 2012. godine. "U Japanu ste krivi sve dok ne dokazete da ste nevini. Citav sistem je kao onaj prije 80 godina." Najcesci 'grijeh' stranaca u deportacijskim centrima je bila cinjenica da su boravili u Japanu makar im je istekla viza ili su radili u toj zemlji bez valjane dozvole.
Uzasni uvjeti
Novozelandski odvjetnik, koji pati od povisenog krvnog tlaka, u centru je cekao punih 45 sati dok se nije nasao barem nekakav lijecnik koji bi ga pregledao. "Govorio sam im kako bih mogao umrijeti, prozivjeti srcani udar i da nema nacina niti da se otvore vrata celije ako se nesto dogodi. Ljudi stalno umiru u tim japanskim logorima", tvrdi Todd. Prica da je osobno vidio jednog Iranca koji je urinirao u svojoj celiji kako bi barem nekako prosvjedovao sto ga drze zatocenog kao divlju zvijer. Vidio je i osam japanskih cuvara koji su tukli jednog zatocenika iz Konga, a zna i za jednog covjeka iz Nigerije ciju su citavu obitelj pobili tamosnji muslimani i kojeg su u Japanu smjestili u celiju u kojoj su svi ostali zatocenici bili muslimani. Na katu ispod tog logora u Osaki su bile smjestene zene - i bilo je bolje niti ne pitati sto se s njima dogada.
Sluzbeni Japan je polako poceo uvidati kako se ne moze tako odnositi prema strancima. Trenutno je zatoceno 23.133 stranaca u 16 manjih centara za deportaciju i tri velika, u Ibarakiju, Osaki i Nagasakiju. Sve cesce prodiru vijesti o samoubojstvima tamosnjih zatocenika, o strajkovima gladu i o smrti pod neizvjesnim okolnostima. Tako se ovog ozujka jedan Iranac navodno ugusio od hrane, a nedugo prije toga je i jedan gradanin Kameruna pronaden u svojoj celiji bez svijesti. Proslog ozujka su i medunarodne udruge prosvjedovale zbog slucaja u logoru u Rohingyi gdje je jedan drzavljanin Mijanmara preminuo jer cuvari nisu pravodobno pozvali lijecnicku pomoc. Razlog: bili su na pauzi za objed.
Zbog pritiska medunarodnih organizacija i Ujedinjenih naroda, citav niz japanskih duznosnika se zalozio za reformu propisa o useljavanju i priznavanju izbjeglica koji je na snazi jos od 1951. godine. U meduvremenu je sud okruga Tokija nedavno osudio japanske sluzbenike koji su, po misljenju tog japanskog suda, ilegalno vezali i zlostavljali drzavljanina Gane kojem je istekla viza i kojeg su vodili na deportaciju u zracnu luku u Nariti 2010. godine. Taj covjek se ugusio od zahvata japanskih sluzbenika.
Rigorozne kontrole od 90-ih
Ipak, zanimljivo je istaknuti kako je sve do devedesetih godina proslog stoljeca Japan tek rijetko primjenjivao nekakve kaznene mjere protiv stranaca. No, otkako je bivsi guverner Tokija Shintaro Ishihara objavio kako ce "ocistiti" tradicionalne cetvrti za zabavu Shinujaku i Roppongi, iz Japana je protjerano vise od 100 tisuca stranaca. Tu se onda ocito jedva gledalo tko su ti stranci: prostitutke i kriminalci iz tih sumnjivih cetvrti su dosli podjednako na udar zakona kao i razmjerno ugledni Zapadnjaci.
Tako je jedan poznati britanski glazbenik 1995. uhicen i bio je prisiljen kupiti avionsku kartu za Hong Kong po sumanuto visokoj cijeni. Nedugo nakon toga je uhicen i americki novinar Dan Bloom i to usred redakcije japanskog lista Daily Yomiuri jer su se nadlezni sluzbenici sjetili kako on zivi i radi u Japanu vec pet godina bez valjane dozvole. Novinar je proveo u samici 41 dan, bez ikakvog sudenja i pravnog postupka, a nakon toga su ga strpali u avion.
Japan je zemlja koja je stoljecima tradicionalno bila nepovjerljiva prema strancima. Ali to se ubrzano mijenja: u protekla dva desetljeca se udvostrucio broj stranaca koji zive u toj zemlji ciji gradovi sve vise postaju medunarodne metropole. U meduvremenu su oko 1,7% stanovnika stranci, ali ih doista ima i ciji dokumenti nisu bas posve "cisti". Ocito toj zemlji jos predstoji i urediti propise po kojima se prema takvim osobama onda nece odnositi kao u srednjem vijeku. http://www.dw.de/kratak-put-do-pakla-za-strance-u-japanu/a-17629663
