Knight nikome nije rekao kao ide, a kaže da nije ni imao kome reći.
"Nisam imao prijatelje, nisam se družio s kolegama na poslu. Odvezao sam se do istočne obale, jeo sam fast food i spavao u jeftinim motelima, najjeftinijima koje sam mogao pronaći", priča.
Danima je vozio sve dalje, a na kraju je stao i bacio ključeve od auta
Putovao je danima sam i slušao radio. Tada je američki predsjednik bio Ronald Reagan, a černobilska katastrofa tek se dogodila. Cijelog je života više volio biti sam nego u društvu. Interakcija s drugima često mu je bila frustrirajuća.
Odvezao se u Maine, gdje je odrastao. Prošao je kraj obiteljske kuće u kojoj je živio kao mali. Htio se oprostiti.
Nastavio je voziti sve dalje i dalje. Uskoro se našao na mjestu gdje se cesta račvala na sve manje i manje dijelove koji su ga odveli u divljinu.
Parkirao je svoj automobil i bacio ključeve. Podigao je šator, ali nije imao kompas niti kartu. Nije znao kamo ide, ali zakoračio je u šumu i nastavio hodati.
Za ostatak je svijeta jednostavno prestao postojati. Njegova je obitelj nakon nestanka zasigurno patila jer nisu imali pojma gdje je ni što mu se dogodilo, no ipak nikad nisu u potpunosti prihvatili ideju da je Knight možda mrtav.
'Automobil mi više nije mogao koristiti. Nisam više imao benzina, a bio sam kilometrima daleko od neke benzinske postaje. Ako ikog zanima, automobil je još ovdje u šumi', ispričao je Knight i dodao da ne zna zapravo zašto je otišao. Puno je razmišljao o tome, ali nikad si nije uspio dati specifičan odgovor.
Samo se htio izgubiti
Ljudi često napuštaju društvo i sve što im je poznato iz vjerskih razloga, kako bi se zbližili s Bogom. Tako su i Isus, Muhamed i Buda značajno dugo vremena proveli sami prije nego što su u svijet uveli novu religiju. Neki su napuštali svijet jer su zamrzili ono što je postao: previše ratova, uništenje okoliša, kriminal, konzumerizam, dok su neki to učinili zbog umjetničke slobode , želeći istražiti sebe i svijet oko sebe.
Knight pak nije spadao niti u jednu od tih kategorija. Nije bio sljedbenik niti jedne službene religije, nije prosvjedovao protiv modernog društva, nije bio umjetnik ili filozof. Ipak je odlučio potpuno okrenuti leđa svijetu i svima koji ga poznaju. I dalje kaže da ne zna kako objasniti svoje postupke. Nije planirao otići, jednostavno je to učinio bez razmišljanja.
Knightov je cilj bio izgubiti se. Ne samo od ostatka svijeta, već tako da ni sam ne zna gdje se nalazi. Sa sobom je ponio samo osnovne stvari za kampiranje, nekoliko komada odjeće i malo hrane.
'Imao sam što sam imao, ništa više od toga', rekao je.
Nije lako potpuno se ozgubiti. Svatko tko ima imalo vještina u snalaženju u vanjskom prostoru zna kamo ide. Knight je znao samo da ide prema jugu, a kretao se instinktivno, bez plana.
'Uglavnom sam se kretao od jednog grebena do drugog, a bilo je i močvara. Uskoro sam se izgubio. Nisam znao gdje sam i nije me bilo briga.'
Nakon otprilike tjedan dana na jednom mjestu, nastavio se kretati prema jugu. Jedini je problem bila hrana. Knight je bio gladan i nije znao kako se nahraniti. Iako je bio uspješan lovac, nije sa sobom imao nož niti kakvo drugo oružje koje bi mogao upotrijebiti u lovu. Unatoč svemu, nije htio umrijeti.
Kad je pronašao mrtvu jarebicu na cesti, nije ju ni na koji način mogao skuhati ili ispeći pa ju je pojeo sirovu. Nije to bio zdrav ili ukusan obrok, a bio je to i dobar način za razboljeti se, ali nije imao drugog izbora nakon deset dana gladovanja. Uskoro je ukrao nekoliko komada povrća iz obližnjih vrtova.
Samo je jednu noć od svog odlaska spavao u zatvorenom prostoru, no cijelo ga je vrijeme bilo strah da će ga netko uhvatiti pa je odlučio da si taj stres više neće priuštiti. Bez obzira na kišu ili kakve druge vremenske nepogode, Knight je od tada spavao na otvorenom.
Nastavio se kretati prema jugu dok nije pronašao mjesto na kojem mu je odgovarala klima. Na sjeveru je ipak bilo hladniije. Knight nije baš bio siguran gdje se nalazi ali znao je da je to domaća zemlja. Naposljetku se ispostavilo da se nalazio nedaleko od svog doma u kojem je odrastao.
Na početku je učio metodama pokušaja i pogrešaka. Znao je napraviti si sklonište, pohranjivati pitku vodu, hodati šumom bez ostavljanja tragova.
Tijekom idućih mjeseci Knight je živio na nekoliko mjesta u tom području, uključujući i vlažnu rupu kraj rijeke. Nije bio zadovoljan. Naposljetku je pronašao mjesto s puno drveća i stazom neprohodnom čak i za planinare. To mu se svidjelo. Tamo je otkrio kamene gromade koje su vodile do male, skrivene čistine.
'Znao sam da je to idealno mjesto. Tamo sam se skrasio', rekao je.
Jedni problem bila je glad
I dalje je gladovao. Uskoro je shvatio da je gotovo nemoguće živjeti potpuo sam cijelo vrijeme. Potrebna je pomoć. Ipak, on je i dalje želio biti sam.
Zbog gladi je uskoro počeo krasti. U blizini je bio ljetni kamp s velikom smočnicom.
Potrebna je velika preciznost i strpljenje, ali i hrabrost i sreća da biste provalili nekamo čak tisuću puta a da vas nitko ne uhvati. Knight kaže da mu je razumijevanje ljudi pomoglo u tome.
'Tražio sam uzorke. Svi imaju uzorke ponašanja', kaže.
Promatrao je navike obitelji iz oblićnjih kuća. Gledao ih je tijekom tihih doručaka ili zabava tijekom večera, njihove goste i sobe, automobile koji su se kretali cestama. Ništa što je vidio nije ga nagnalo da se vrati načinu života iz kojeg je pobjegao. Sve je promatrao čisto matematički. Nije znao imena ljudi koje je promatrao. Zanimali su ga samo uzorci ponašanja: kada se kreću i kada nisu kod kuće. Sve je bilo pitanje vremena. Idealno vrijeme za krađu hrane bilo je tijekom noći sredinom tjedna, najbolje u slučaju kiše.
Ipak je bio na oprezu pa se nikad nije kretao u blizini cesta ili željezničke pruge, posebno ne vikendima kad bi ljudi dolazili na vikendice.
Kao izvor svjetla koristio je puni mjesec. U kasnijim godinama, kad je sumnjao da ga policija traži, nije više izlazio za vrijeme svjetlosti. Nije htio sam razviti uzorke ponašanja kako ga nitko ne bi pronašao.
Krao je iz stotinjak različitih kuća, uglavnom tijekom tjedna jer su obitelji tamo dolazile vikendom. Često bi posuđivao kanue za prelazak preko jezera, no uvijek bi ih vratio kako vlasnici ne bi pozvali policiju.
Veslao je satima, a na taj je način mogao doći do svih kuća na tom području. Uglavnom je ostajao blizu obale i skrivao se iza drveća.
Kad bi stigao do neke kuće, prvo bi se uvjerio da na prilazu nema automobila, što znači da nitko nije kod kuće. Ponekad bi čekao satima jer bi ga samo jedna pogreška mogla skupo koštati.
Savršene krađe bez tragova
Primijetio je da su mu neki ljudi izvan kuća ostavljali papire i olovke. Poručili su mu da napravi popis za kupovinu, no nije htio riskirati. Neki su mu pak ostavljali vreće s hranom ispred vrata. Knight se ipak bojao zamki pa nije htio stupiti u kontakt ni s kime.
Prilagodio se i kad je lokalno stanovništvo pojačalo mjere sigurnosti na svojim kućama. Zbog svog bivšeg posla je znao puno toga o alarmima i to je znanje koristio za svoje krađe hrane. Iza sebe je ostavljao sve uredno i čisto kako ga nitko ne bi pronašao.
'Razina discipline koju je pokazao kad je provaljivao u kuće bile je viša nego što bi to itko mogao zamisliti', rekao je kasnije jedan policajac.
Knight je ispričao da ga je bilo sram svaki put kad bi ušao u neku kuću. Bio je svjestan da je to što radi pogrešno i nije uopće u tome uživao. Kaže da se svaki put bojao i pokušao sve završiti što je brže moguće. U svakoj je provali uspio uzeti hrane koja mu je bila dovoljna za otprilike dva tjedna.
Ispričao je koliko je njegova samoća sve te godine zapravo bila komplicirana. Samoća mu je ojačala percepciju, no izgubio je pojam o samom sebi. Nije više znao tko je. Nije bilo nikoga kome bi se morao identificirati pa je on sam zapravo, postao nevažan, ispričao je. Nije više ništa želio, nije imao nikakve čežnje ili potrebe. Nije imao niti ime. To je za njega bila potpuna sloboda.
Za one koji to ne odaberu sami, poput taoca ili zatvorenika, takva vrsta samoće može biti zastrašujuća, pa i dovesti do ludila, kažu psiholozi. Knight pak kaže da mu nikad nije bilo dosadno, niti je ikad bio usamljen. Draže mu je bilo društvo sebe samoga nego ostatka svijeta.
Uhićenje nakon 27 godina izolacije
'Ako volite samoću, nikad zbilja niste sami', rekao je.
Nakon 27 godina potpune izolacije, Knight je konačno uhićen. Policija ga je pronašla dok je krao hranu iz ljetnog kampa kraj jezera. Optužili su ga za provalu i krađu i odveli u lokalni zatvor. Tamo su mu stizala brojna pisma i posjetitelji, među kojima je bilo i 500 novinara koji su htjeli s njim raditi intervju. Pojavio se čak i dokumentarni film, a jedna mu je žena - ponudila brak.
Svi su željeli znati kako mu je bilo svih tih godina dok je bio sam i kakve savjete bi dao svima ostalima.
Knight je samo jednom novinaru dopustio razgovor. Tijekom tih devet sati, s njim je podijelio svoju životnu priču. Pričao je o tome kako je preživio i kako se osjećao sam svih tih godina.
Na pitanje je li tijekom godina samoće došao do nekog važnog saznanja o životu, Knight je rekao samo da je otkrio koliko je važno dobro se naspavati.
