Sedmogodišnji Kristijan Kusonjić odlaskom na svoje prvo šišanje nakon rođenja pokazao je da ima veliko srce.
Kosu nije šišao od rođenja, a svojim prvim šišanjem odlučio je nekome uljepšati život, piše Dnevni avaz. lzrazio je želju da kosu o kojoj je uz pomoć svoje majke brinuo sve ove godine daruje Udruženju roditelja djece oboljelih od malignih bolesti "Iskra" u Banjoj Luci. I tako je i bilo.
"Kada mi je mama rekla da ću se uskoro trebati ošišati, pitao sam je: 'A, mama, mogu li moju kosu pokloniti nekoj djevojčici?' Rekla mi je da sigurno mogu, ali se mora raspitati kako to točno funkcionira. Baš sam imao želju da neko bude sretan što ima kosu" priča Kristijan za Kozarski vjesnik.
Dodaje da je majka jednog dana poslala oca da se raspita može li ekipa TV Prijedor sve to zabilježiti kamerom.
"Tata je došao i rekao da ću se za nekoliko dana šišati i da će sve to biti emitirano na TV Prijedor. Bio sam uzbuđen i razmišljao sam da će mi biti neobično bez kose na koju sam navikao, ali i pomislio sam: 'E, sad ću da budem pravo muško, neće više da mi na ulici govore da sam djevojčica', kroz smijeh priča Kristijan.
Sve vrijeme dok je trajalo šišanje na licu Kristijanove majke, oca, brata i sestre bile su vidljive suze.
Otac priča da je Kristijan od rođenja bio borac.
Miljenik u obitelji
"Kao beba je prebačen u Banju Luku zbog disajnih puteva i bio je na respiratoru 13 dana. Sve je to bilo veoma teško za sve nas. Svaki dan se zahvaljujem Bogu što ga je sačuvao i što je baš nama podario ovakvo dijete. Ovo je nešto najmanje što smo mogli da napravimo za djecu kojima je kosa zaista potrebna. Nemam prave riječi da opišem koliko sam ponosan na svog sina", priča otac Danijel.
Miljenik je u porodici, dodaju Kusonjići. Voli ljude i uvijek je raspoložen da sa svima uđe u komunikaciju. Raduje se tome što uskoro kreće u školu.
"Malo je i nestašan. Sa majkom je dok brat i sestra ne dođu iz škole, jer ja radim. Svi ga u okruženju vole", dodaje Kristijanov otac.
U Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti ističu da je ovo što je Kristijan učinio od velikog značaja za svu djecu i roditelje koji borave u "Iskri".
Sreću treba dijeliti
"Kristijan je jedno divno dijete. Kao mali je shvatio da sreću treba dijeliti. Djeca su naši donatori i kad u najranijem uzrastu shvate značaj darivanja nečega što njima više nije potrebno, onda je to zaista bitno. Vršnjačka podrška našoj djeci je važna, a naročito adolescentima koji se nalaze u osjetljivoj dobi. Njima je fizički izgled u tom trenutku nešto što im puno znači. Kada zbog terapija izgube kosu, perika je nešto što im daje sigurnost da lakše koračaju u borbu s bolešću. Kosu prikupljamo u okviru projekta 'Tvoja kosa, moja kosa' zajedno sa Sarajevskim udruženjem 'Srce za djecu'. Tamo se nalazi radionica u kojoj se perike rade djevojčicama, kojima su potrebne, a mjere se uzimaju ponaosob svakoj od njih", objasnila je Katica Kerkez, upravnica Roditeljske kuće "Iskra".
Kristijan poručuje da će ponovo posjetiti Udruženje roditelja djece oboljele od malignih bolesti "Iskra" i da će se truditi da kroz godine koje ga čekaju uvijek bude onaj koji će svakome pomoći.
"On je još uvijek mali i vjerujem da nije ni svjestan koliko je sa ovim što je uradio pomogao nekome. Kao starija sestra pričat ću mu o njegovom prvom šišanju, koje je bilo veoma emotivno za sve nas. Trebat će nam vremena da se naviknemo da više nema pletenica i loknica kod Kikija", rekla je Kristijanova sestra Mia, prenosi InfoPrijedor.
