Lokalni slučajevi burulijskog čira, kožne bolesti koja uobičajeno vlada u Africi, skočili su 400% u posljednje četiri godine. Uz to, infekcije su postale sve teže te se šire i na nove dijelove tijela. Liječnici ne znaju kako spriječiti ovu bolest, koju izaziva bakterija koja uništava tkivo, piše BBC.
Misteriozan porast broja oboljelih
Prošle je godine zabilježeno rekordnih 275 novih zaraza, što je skok u odnosu na 2016. za 51%. Stručnjak za zarazne bolesti dr. Daniel O'Brien rekao je kako su slučajevi burulijskog čira u toj regiji postali "zastrašujuće česti i teži". Dodao je kako nije jasno zašto se ova vrsta čira, koji se tipično pronalazi u tropskim područjima, pojavila u umjerenoj klimi Victorije, posebno zato što se do prije nekoliko godina uglavnom pojavljivala u tropskim područjima države Queensland.
Burulijski čir kožna je bolest koju prouzrokuje bakterija Mycobacterium ulcerans. Bakterija ispušta toksine koji uništavaju stanice kože, kapilare i potkožno masno tkivo, te dovode do formiranja čira i gubitka kože. Čir s vremenom raste te može dovesti do trajne naruženosti, pa čak i invaliditeta. Čir obično nastaje na udovima, ali se može pojaviti i na licu ili torzu. Liječnici ne znaju kako se prenosi na ljude, ali vjeruje se da dolazi iz okoliša i tla. Postoje i teorije da ih prenose komarci.
Potrebne hitne mjere
U tekstu za Medical Journal of Australia, liječnici su pozvali vladu da financira istraživanje bolesti i njene uzorke. "Nitko ne razumije što se događa i što uzrokuje epidemiju", rekao je suautor teksta, dr. O'Brien. "Možemo ponuditi pretpostavke, ali ne i definitivne odgovore. Ovo je misterij." Taj liječnik kaže kako su neke teorije uključivale faktore poput kiše, vrste tla i životinja u divljini. Prošle su godine vlasti pronašle tragove bakterije u fekalijama lokalnog oposuma. "Problem je u tome što nemamo vremena sjesti i razglabati o ovome, epidemija je dosegla zastrašujuće proporcije", rekao je O'Brien.
Čireve je teško liječiti i pacijenti se često moraju oporavljati šest do 12 mjeseci. Mnogi ljudi moraju otići i na rekonstruktivnu kirurgiju. Bolest je najčešća u ruralnoj zapadnoj i središnjoj Africi, Novoj Gvineji, Latinskoj Americi i tropskim područjima Azije. U zemljama u razvoju bolest je najčešća u vlažnim područjima s ustajalom vodom, no u Australiji većina slučajeva potječe iz obalnih krajeva.
