Ako mi možemo - mogu i drugi. Tako Europi poručuje Litva, pionir i prva europska zemlja koja se u potpunosti riješila ruske nafte. Dok se ostatak Europe znoji i razmišlja što sada - Litvanci nemaju brige. Naravno, to se nije dogodilo preko noći. Za to su se pripremali godinama.
Europa tek postavlja vremenske okvire, razmišlja, pregovara, sastanči, a Litva je već rekla da svidanja ruskoj energiji.
"Morate odabrati stranu, a odabir pogrešne strane u povijesti nanijet će veliku štetu vašoj budućnosti. Za razliku od nas, Europa je imala previše iluzija o Rusiji" kaže litvanski zamjenik ministar energetike, Albinas Zanavicius.
Rusija je teroristička zemlja koja provodi genocid - odlučio je Litvanski parlament. Dosta im je ucjena iz Kremlja, povećavanja cijena energenata, straha zbog zaliha. Zbog granice koju dijele s Kalinjingradom i Bjelorusijom - osjećali su se ugroženo. I ne. Nisu u jedan dan postali Russia free - na tome rade godinama.
"2014. smo izgradili svoj LNG terminal u Klaipėdi. I mislim da je baš lijepo nazvan Neovisnost, jer nam je dao na izbor gdje da kupujemo prirodni plin. Sada kada imamo terminal, dio smo tržišta i možemo birati zemlje od koji ćemo kupovati prirodni plin. Kako više ne kupujemo ruski, sada nam uglavnom dolazi iz Norveške ili Amerike", objašnjava Justinas Kulys iz Centra za istočnoeuropske studije.
Prije toga bili su u potpunosti ovisni o ruskom plinu. Odnosi na relaciji Vilnius - Kremlj oko energenata nikada nisu bili dobri. Sukoba je bilo 1992. kada je Boris Jeljcin prekinuo je isporuku nafte svom baltičkom susjedu nakon sporova oko plaćanja - a masno su im naplaćivali i plin. Ali sada Litvancima ne treba ni ruski plin, ni ruska nafta. Izgradili su 1999. terminal Būtingė - pa naftu sada dopremaju s Bliskog Istoka.
"I ne, ne osvjetljavamo si put voštanim svijećama. Dobro smo, imamo struju, koju možemo kupiti, gorivo - imamo sve. Možda će cijene energenata biti malo veće, ali mislim da je to mala cijena za platiti kako bismo u potpunosti bili neovisni o Rusiji", kaže novinar i voditelj na Liberty televiziji u Litvi, Andrius Tapinas.
I netko će reći, lako je njima, mala su zemlja, manja od Hrvatske. Imaju 2,8 milijuna stanovnika. Ali, ta mala zemlja uspjela je što ostalih 26 članica nije. Ipak, da nije počeo rat - ne bi se dogodila ova neovisnost, nije bilo političke želje, smatra Andrius Tapinas, novinar iz Litve.
"Razgovaralo se o tome, ali nedostajalo je političke odlučnosti. Možda je postojao i strah od ruskog bijesa, od visokih cijena energenata i nezadovoljnih građana. Ali, sada je sve to palo u drugi plan. Politika je odlučnija jer su ljudi i cijelo društvo napravili pritisak prema vladi i natjerali je da djeluje", objašnjava Tapinas.
Naši sugovornici vjeruju da isto može napraviti i ostatak Europe. Trebat će vremena, ali plus je ako već imate infrastrukturu.
"Ako želite imati slobodu izbora, jako je bitna infrastruktura. Znam da recimo Hrvatska ima svoj LNG terminal tako da može uvoziti plin iz drugih zemalja. Može ga kupovati drugdje ne samo od Rusije", govori Kulys.
Od Rusije više ne žele ništa. Ali zato žele pomoći Ukrajini. I baš zato su organizirali kampanju prikupljanja novca za borbenu bespilotnu letjelicu - Bajraktar. U samo tri dana prikupili su skoro 6 milijuna eura.
Vjerujem da se prvi put u povijesti događa da građani jedne zemlje kupuju smrtonosno, teško naoružanje za drugu zemlju", tvrdi Tapinas.
Možda jesu mali, ali već su napravili mnogo. A ako mogu oni - mogu i svi drugi.
