Ispred hotela koji je prenamijenjen u prihvatilište za izbjeglice u Dresdenu gotovo svakodnevno prosvjeduje krajnja desnica. U međuvremenu unutra se tridesetorica muškaraca pristiglih iz Sirije, Afganistana i Pakistana pokušavaju uklopiti u društvo. U tome im, učeći ih jezik, pomaže voditelj doma Daniel Molitor. "Veliko mi je zadovoljstvo raditi s ovim ljudima. Doduše, istina je da bi bilo lakše raditi bez pritiska i opasnosti", kaže on za Deutsche welle, ističući kako prosvjednicima pokušava utjerati strah u kosti svakodnevno snimajući njihove aktivnosti ispred zgrade.
Međutim, njegov rad naišao je samo na loše rezultate. Tako je dosad primio već dvije prijetnje smrću. "Dva puta su mi prijetili smrću. Poručeno mi je da bi me rado vidjeli kako visim na drvetu i da ću im kad tad pasti u šake", kaže Daniel koji je prijetnje primio putem društvenih mreža. "Ako i dalje budeš tako govorio, jednog će dana doći jedan tamniji automobil i odvesti te u nepovrat", piše u jednoj od njih. Zbog prijetnji, ali i čestih napada na dom bocama i kamenjem, sada ga čuva jedna zaštitarska tvrtka.
"Talibani su gori od neonacista"
Neke od izbjeglica je strah, sve promatraju kroz prozore i ne izlaze. No, primjerice, Abdulah Osmani se ne obazire na prosvjednike. Njihove prijetnje mu se čine malima s obzirom na ono što je doživio u Afganistanu.
"Kad sam bio ondje situacija je bila jako teška. Talibani su me htjeli ubiti i morao sam pobjeći. Nacisti su ok, Talibani su gori od neonacista", kaže za Deutsche welle Abdulah na kojeg se kao i na druge pridošlice Nijemci ipak pokušavaju naviknuti. Neki od njih i sudjeluju u radu prihvatilišta, a neki ističu kako su izbjeglice vrlo pristojne s obzirom na sve što su preživjeli. Možda je suživot na kraju ipak moguć.
Deutsche welle/Danas.hr
