Svake godine na području bivše Jugoslavije objavljuje se desetak knjiga o Josipu Brozu Titu, no knjiga povjesničara Jože Pirjevca Tito i drugovi, koja je nastajala tri desetljeća, zauzima posebno mjesto po serioznosti i golemoj količini povijesnog gradiva, iz nekoliko država, na kojem knjiga počiva.
"On je bio najmarkantniji vladar Južnih Slavena u 20. stoljeću. Ličnost takve povijesne važnosti, sa svim svojim pozitivnostima i negativnostima, nije moguće zaboraviti. Smatrao sam da je o njemu moguće reći nešto novo, jer sam proučavao arhive koji dosad nisu bili istraženi: njemačke arhive, kako na zapadu, tako i na istoku, zatim arhive CIA-e, britanske i ruske arhive, kao i izuzetno zanimljivom arhivu Vladimira Bakarića u Zagrebu. Međutim, znate gdje sam prikupio podatke koji su mi najviše pomogli u shvaćanju Titova karaktera i njegovih odnosa sa suradnicima? U Ljubljani! Zahvaljujući Vladimiru Dedijeru, koji nije vjerovao ni Srbima ni Hrvatima, tako da je svoj arhiv ostavio Narodnoj knjižnici u Ljubljani. Riječ je o golemoj građi, spremljenoj u 300 kutija, koja nije samo o Titu, ali je ponajviše o Titu", govori o svojoj knjizi za Novi list Jože Pirjevec, Slovenac koji živi u Trstu.
Kad je izbor suradnika u pitanju, kaže da je Tito imao dobru ruku. Kad je 1937. stao na čelo Partije, uklonio je cijelu staru nomenklaturu i na njezino mjesto doveo nove, mlade ljude, 20 godina mlađe od sebe. Kaže da je u njima dobio iznimno dobre suradnike, fanatike, koji su ga bili voljni slijediti i koji su u njemu vidjeli vođu za kojim su bili spremni ići i u vatru.
Pohlepan za vlašću
Najvećim Titovim postignućima Pirjevec smatra Narodno-oslobodilačku borbu koja, kaže, ne bi bila moguća bez Tita, te razlaz sa Staljinom, što bez Tita također kaže ne bi bilo moguće.
Najveća njegova pogreška je to što nije shvaćao kad se treba povući. "Bio je pohlepan za vlašću, a za njega su vlast i život bili isto", kaže Jože Pirjevec.
Osim vlasti, Tito je obožavao i Jovanku.
U odnosu na druge žene s kojima je bio u braku, Slovenac kaže da je Jovanka bila njegov najlošiji izbor te da mu je doslovno uništila život.
"Mislim da je Jovanku Titu podmetnuo Stevo Krajačić. Ne tvrdim da je bila njegov špijun na Titovom dvoru, no znamo da je bila u stalnom kontaktu s njim i da mu je telefonirala i po nekoliko puta na dan. Naravno da mu je govorila o tome što se događa oko Tita. Jovanka je, po Dedijeru, pohađala i jedan kurs NKVD-a u Moskvi, što Tito nije znao. Mislim da je Tito i sam shvaćao da Jovanka nije za njega: bili su zajedno od 1946., a oženio ju je tek 1953. godine", kaže Prijevec.
Jovanki su svi bili neprijatelji
Na pitanje što ga je privlačilo kod Jovanke, Jože Pirjevec odgovara:
"Seks. Jovanka je bila nevjerojatno privlačna žena, prava ljepotica i vrlo erotična žena. Mislim da je među njima vladala velika seksualna privlačnost. Jovanka je najprije bila povučena i mirna, no onda je, nakon vjenčanja, postajala sve agresivnija i sumnjičavija prema svima.
Upravo je Jovanka na Titovom dvoru stvorila nemoguću atmosferu nepovjerenja i intrige, koja je potrajala 20 godina. U njezinim očima svi su bili neprijatelji: od konobara do Titovog tajnika. Kao Titova supruga otpustila je oko tisuću ljudi. Imala je i političke ambicije, iako je bila nedorasla svom položaju. Da je Tito smogao snage i rastao se od nje na vrijeme, bilo bi puno bolje i za njega i za Jugoslaviju"
Vezani članci:
arti-201104200059006 arti-201011250479006
