Liječnica Dušanka Stevović Gojgić je sakupljala 'bisere' koje bi joj pacijenti rekli u ordinaciji ili na telefon Hitne pomoći, pa je sad objavila knjigu "Smijeh kao lijek". U mnoge od ovih rečenica teško je povjerovati da su izgovorene, ali liječnica uvjerava da nisu izmišljene.
Evo nekoliko primjera:
- Muž mi je uginuo! Nije sasvim, već figurativno. Bio je danas kod kardiologa. Radili su mu 'akage i kagebe' (EKG), koreografiju (koronarografiju) i kažu da je dobro, a on samo što je živ.
- Cijeli dan povraćam neko zelenilo. Kakva mi je stolica? Pa, drvena, tapecirana.
- Čekam vas (misli na Hitnu pomoć, op. a.) kod fakulteta za stoku. Ako ne dođete, žalit ću se Ministarstvu za kritiku!
- Nalazim se na licu mjesta kao promatrač. Neki su se momci napušili, trojica gube svijest, a ovaj jedan se baš dobro drži.
- Ja ne znam jeste li vi vatrogasci ili 'hitnjaci', ali svakako dođite u šumu kod Pevca, ovdje gori neko đubre od čovjeka.
- Svi u kući smo nekako 'virusavi'. Već dvadeset dana traje taj napad, a meni još našli kulturu u mokraći!
- Kakva mi je stolica? Sumnjiva! Malo ide normalno, a malo simbolično.
- Znam da to nije vaš faktor (fah, op. a.), ali gdje se voze pilići kada im padaju glave?
- Ja imam vaginu pektoris, a sad me boli želudac. Gdje me boli? Pa ovdje u Mirijevu.
- Ja sam jedna baka i zovem za mog brata. Ja sam mu glavna za liječnike, sve znam koga treba zvati. Nego, boli ga donji dio želuca, bojim se da nije nešto ginekološki?
- Dobra večer! Da pričam? Jeste li vi sad pravi čovjek ili ste onaj bankomat od automata?
- Moje je dijete ugrizao miš. Koliko ima godina? Napunio je 30 prije nekoliko dana. Za što ga je ugrizao? Pa zato što ga je hvatao. Aaaa, vi pitate gdje ga je ugrizao? U Švedskoj, on tamo živi. A za koji dio tijela? Pa za prst! Zato što ga je htio izbaciti van, a tamo je sad hladno. Miš se nije dao lako, neće ni on na zimu.
