Kada su u srijedu djeca škole u Parklandu na Floridi ponovno krenula u ustanovu u kojoj je bivši kolega ubio 17 njihovih prijatelja i nastavnika, trebali su nastaviti ondje gdje su stali. No, to će za njih biti teško moguće.
Da će morati nastaviti tamo gdje je stala u srednjoj školi Marjory Stoneman Douglas Bruni Olivieri pojasnila je i školska osoba za savjetovanje. Bruna, inače prvašica, kobnog je dana čučala na podu učionice moleći se da ona ne bude sljedeća dok je njen omiljeni učitelj ležao na podu ranjen.
'Moj učitelj je mrtav i ja nemam više razreda'
Prije no što je ponovno krenula u školu, 14-godišnja Bruna je savjetnici rekla: "Moj učitelj je mrtav i ja nemam više razreda". Iako nastavnici vjeruju da će se situacija u školi uskoro vratiti u normalu za Brunu on više nikada neće biti ista. "Znam da nikada neću zaboraviti ono što se dogodilo i znam da ja više nikada neću biti ista. No, trudim se da sve bude onako kako je bilo", kaže djevojčica koja je sa svojom majkom doselila u Parkland iz Brazila 2016. i poznata je kao vrlo vrijedna učenica.
Neki od njenih kolega zbog traume koju su prošli neće se uopće vratiti ondje na nastavu. Već su tražili premještaj u privatne škole, a neki zbog ogromnog stresa žele nastavu pohađati preko interneta. Brojna djeca još uvijek pohađaju grupne terapije.
Sarah Lezama, danas spava uz svoju majku i to tek nakon što popije tabletu za smirenje. Prije krvoprolića kupovala je haljinu za maturalnu večer, sada je kupila jednu malu crnu za sprovod 14-godišnjeg Martina Duqeua, posljednjeg sahranjenog od 17 stradalih.
Alexandru Geisser (16) roditelji su upisali u privatnu školu, no ona tvrdi kako još nije spremna otići. Ta djevojčica skrivala se iza učiteljskog stola dok su meci sijevali kroz školski hodnik. "Znam da je logično da odem, no tu je osjećaj krivnje zbog solidarnosti s onima koji bi ostali. Osjećam se kao da izdajem cijelu zajednicu", kaže ona.
I učitelji se bojali kročiti u učionicu
Joseph DiGilio (15) za The Washington Post kaže kako se ponekad probudi u panici osjećajući "kao da mu se želudac izvrće". Hrva se s krivnjom i bespomoćnošću zbog toga što nije pomogao svojim prijateljima koji su ranjeni ležali na hodniku dok se on skrio u učionicu i zaključao. Danas mu je dijagnosticiran postraumatski stres, no kaže da nema govora da se neće vratiti u školu jer bi na taj način Nikolasa Cruza pustio da pobijedi.
Četrnaestogodišnji Isaah Jean koji se našao lice u lice s ubojicom bježeći iz zgrade, pri čemu je slomio nogu, kaže da će se teško fokusirati na nastavu. "Trudim se, no negdje u mom mozgu svašta se može dogoditi4", kaže.
Učitelji i osoblje škole na posao su se vratili tjedan dana prije no što je nastava trebala početi, no i neki od njih su se previše bojali i kročiti u učionicu. No, i oni će morati nastaviti ondje gdje su stali.
