Rumunjka Anna došla je u London na studij. Kako bi mogla platiti troškove života, radila je honorarno kao konobarica, čistačica, instruktorica matematike. A onda je jednog dana u ožujku 2011. oteta s ulice i prebačena u Irsku gdje je proživjela devet mjeseci pakla.
Sedam godina nakon otmice, svoju mučnu ispovijest opisala je u knjizi Robinja (Slave). Unatoč hororu koji je proživjela, Anna se na kraju izborila za slobodu i pomogla policiji u hvatanju jednih od najgorih modernih trgovaca robljem. Njezinu priču objavio je i BBC.
Otmičari su joj prišli s leđa, zgrabili je i ugurali u auto
Anna je bila gotovo pred kućom, no imala je slušalice i uživala je u albumu Beyoncé. Dok je kopala po torbici tražeći ključeve, netko ju je s leđa zgrabio za vrat, snažno joj prekrio usta i odvukao na stražnje sjedalo crvenog automobila. U autu je bilo troje ljudi, dva muškarca i žena. Divljački su je počeli udarati i mlatiti vičući pritom prijetnje na rumunjskom jeziku. Ako ne učini sve što joj kažu, ubit će joj obitelj u Rumunjskoj.
"Nisam imala pojma što se događa ni kamo me vode. Kroz glavu su mi prolazili razni scenariji, od trgovine organima i prostitucije do toga da će me ubiti", kaže Anna.
"Ajde, ova bar izgleda bolje"
Uzeli su joj torbu u kojoj su bili novčanik, putovnica, mobitel. Kad su stigli na aerodrom, ostala je sama s jednim otmičarom. Pomislila je kako je ovo njezina prilika, ali nije se usudila. U Irskoj su ih dočekala još dvojica Rumunja. Jedan je prokomentirao: "Ajde, ova bar izgleda bolje".
Prisilili je da spava s više od tisuću muškaraca
Odveli su je u prljavi stan, spuštenih roleta, ispunjen mirisom alkohola, cigareta i znoja. Muškarci su bili za laptopima, na stolu je bilo nekoliko desetaka mobitela koji su neprestano zvonili, a povremeno bi se iz jedne sobe u drugu prošetala gola djevojka.
Ondje su joj strgnuli odjeću s tijela. Tad je počelo brutalno zlostavljanje koje će trajati mjesecima. Fotografirali su je u donjem rublju i golu za oglašavanje preko interneta, a na oglase su stavljali različita imena - Natalia, Lara, Rachel, Ruby… Variralo je i koliko ima godina - 18, 19 ili 20, te odakle dolazi - iz Latvije, Poljske i Mađarske. Morala je spavati s više od tisuću od muškaraca.
Znalo ih je biti po 20 u jednom danu
Danje svjetlo nije vidjela mjesecima. Smjela je spavati samo ako nije bilo klijenata, a oni su neprestano dolazili, po 20-ak muškaraca dnevno. Bilo je i dana kad ne bi dobila hranu, a ponekad su joj dali samo krišku kruha ili nečije ostatke.
Ležala je u krvi, mislila je da će umrijeti
Mušterije su plaćale od 80 do 100 eura za pola sata, a 160 do 200 eura za sat vremena. Neki su Annu ostavljali da leži u krvi, da ne može ustati, a više ju je puta toliko boljelo da je mislila kako će umrijeti. Neki su klijenti htjeli pričati s njom pa su je pitali zna li gdje se nalazi, je li već posjetila tradicionalne pubove i druge turističke lokacije.
No, ona piše da su klijenti jako dobro znali da je drže protiv njezine volje. Annino je tijelo bilo prekriveno modricama, svaki su se dan pojavljivale nove.
Policija upala u stan i uhitila djevojke
U srpnju, četiri mjeseca nakon Annine otmice, policija je organizirala nekoliko racija i u jednoj je upala u njihov stan. Uhitili su sve djevojke. Muškarac i žena, glave operacije, misteriozno su nestali iz stana s laptopima i većinom gotovine. Anna se pitala kako su znali da dolazi policija.
Četiri žene provele su noć u ćeliji i izvedene su na sud iduće jutro. Saslušanje je bilo rutinsko - optužene su za vođenje bordela, kažnjene novčanom kaznom i puštene nakon nekoliko sati.
Do obitelji došla vijest da vodi bordel
Njezina majka u Rumunjskoj čitala je tih dana vijest o mladim ženama koje vode bordel u Irskoj i među njima prepoznala ime kćeri. Vidjela je i fotografije Anne u jeftinom donjem rublju, prekrivenu modricama, koje su objavili otmičari na njezinom profilu na Facebooku. Uz fotografije objavili su i laži kako uživa u novom životu i novcu koji zarađuje.
Nakon te racije, otmičari su selili djevojke mijenjajući stalno hotele, stanove i gradove. No, u njihovim se životima zapravo ništa puno nije promijenilo, njih su i dalje zlostavljali i danju i noću. Anna nije mislila da život može postati puno gori dok nije čula otmičare kako razgovaraju o odlasku na Bliski istok. Tad je odlučila da mora pobjeći. Uzela je japanke od otmičarke i otvorila vrata.
Sakrila se kod bivše mušterije
Jedna od njezinih stalnih mušterija, Andy, osuđeni diler, nikad nije htio seks nego samo razgovor. Ona je njemu odala neke tajne bordela, a on joj je ponudio pomoć i mjesto gdje se može sakriti. Bauljajući je stigla do Andyjeve adrese koji joj je otvorio vrata.
Prvo je nazvala mamu. Javio se njezin partner koji joj je rekao da više nikad ne zove i da se ne vraća jer su primili niz prijetnji od svodnika i trgovaca robljem. Rekao joj je da je majka prestravljena. Razgovor nije dobro završio pa je Anna odlučila kontaktirati policiju. Na svu sreću, ovaj su je put poslušali.
Dobili po dvije godine zatvora
Istraga je potrajala dvije godine. Zahvaljujući njezinoj priči, prikupljenim dokazima i svjedočenju jedne djevojke kompletna je banda uhićena, osuđena za trgovinu ljudima, prisiljavanje na prostituciju i pranje novca. Svatko je dobio po dvije godine zatvora.
