"Oni žele da im oprostimo dugove. Tko je nama oprostio dugove? Nitko. Pustimo Grke da potonu. Ni oni nama nisu ništa dali", ljutito je govorio slušatelj Liam javivši se uživo u program Irskog radija netom uoči odluke o produljenju pomoći za Grčku, piše Deutsche Welle.
Imidž i predizborno taktiziranje
Njegov tvrdi stav odražava raspoloženje običnih Iraca, naročito stoga što je bivši grčki minsitar financija Janis Varufakis upravo Irce optužio da su među najljućim protivnicima otpuštanja dugova Grcima.
Irska vlada, na čijem je čelu od 2011. premijer Enda Kenny, zemlju čvrsto drži na kursu štednje. Irska je oprost dugova Grčkoj odbacila iz dva razloga.
Cipras je na kraju podlegao pritiscima iz Bruxellesa i prihvatio sve ono protiv čega se borio kad je došao na vlast
Prvi je imidž Irske koja mnogima u Europi služi kao primjer da se gospodarski rast može ostvariti usprkos jakim mjerama štednje. Drugi razlog je predizborno taktiziranja jer su za devet mjeseci u Irskoj izbori, a najveći protivnik Kennyjeve koalicije je stranka Sinn Féin koja dijeli slične stavove s grčkom Syrizom.
Drugim riječima: ukoliko bi se pokazalo da je otpuštanje dugova bolji recept za gospodarski oporavak zemlje, za Kennyja i njegovu vladu bi to značilo političku smrt, piše Deutsche Welle.
Irska je opet snažna, ali više nije "tigar"
Irsko gospodarstvo raste više nego bilo koje drugo u eurozoni: 4,8 posto. Stopa nezaposlenosti je pala za jednu trećinu i sada se kreće oko 10 posto. I unutarnji dug je drastično smanjen.
Irska je doduše daleko od vrijednosti iz godina kada je slovila za „gospodarskog tigra“ ali je ipak na putu stabilnog oporavka. No uspjeh ima i drugu stranu medalje.
Kennyjeva vlada je u posljednjih pet godina poreze povećala za ukupno 28 posto. Istodobno je smanjila državne troškove za deset posto. Najviše se uštedjelo u sektoru zdravstva i skrbi za osobe s posebnim potrebama. I potpora za nezaposlene je drastično smanjena, pogotovo za mlađe od 25 godina.
Mladi Irci traže sreću drugdje
Prema navodima Irske vlade, za normalan život je potrebna zarada od najmanje 11,65 eura po satu. No mladi nezaposleni moraju izići na kraj sa 100 eura tjedno.
Mnogi sreću traže u inozemstvu. U posljednjih pet godina je zabilježen najveći val iseljavanja od katastrofalne gladi sredinom 19. stoljeća kada je velik broj Iraca iselio u Ameriku.
Od 2011. je iselilo 112.600, uglavnom mladih Iraca.
