Godine 1999. Slovenija je krenula sa pilot-programom devetogodišnjeg školovanja, tada je u tom programu bilo 42 škole, a deset godina kasnije, 2009., sve i jedna slovenska škola prešla je na dveetogodišnji program.
Sustav 3+3+3 godine školovanja, koji su Slovenci uveli jedinstven je u Europi, a spominje se i kao opcija kod nas. Oni kojih se to najviše tiče najveći su kritičari.
Da se djeca žale na školu nije nikakva novost, no malo je neobično kada se žali ravnateljica. Razlikama koje je donijela devetoljetka nije oduševljena.
"Učenici imaju manje odgojnih predmeta, imaju manje tjelesnog, manje glazbenog, manje likovne umjetnosti i manje tehničkog. To su predmeti koje vole i koji su im korisni u životu. Imaju više predmeta poput slovenskog, predmeta u kojima treba učiti, koji se moraju vježbati i koji uzimaju puno vremena i energije i zato imaju manje vremena za odmor", objašnjava ravnateljica ljubljanske OŠ "Toneta Čufarja" Sonja Grunfeld.
Ali se zato odmaraju sa stilom. Ova škola ima sobu tzv. sobu za odmor, za one koji imaju problema u ponašanju za smirenje, a za one koji su bili dobri za nagradu.
Slovenski je standard, barem što se opremljenosti škola tiče - dobar. Tako se uči vladati novim tehnologijama koje su izvor i najboljeg i najgoreg.
Postoji i jedino mjesto u školi na kojem se smije koirsiti mobitel, ukoliko se učenika zatekne bilo gdje drugdje da telefonira ili igra igricu po mobitel može doći samo roditelj. Kako kaže ravnateljica, to itekako pali, više nitko ne telefonira pod satom.
"Reformama nikad nije kraj. Prije svega neće biti tako velikih kao što smo ih imali proteklih godina, ali sustav uvijek treba nadograđivati, obzirom na trenutne situacije i izazove", kaže Gregor Mohorčič iz Ministarstva za obrazovanje, znanost i sport.
Ipak, jedna stvar je konstanta. Dio školskog programa nikad nije bio vjeronauk. Osnovna razlika je što sada svi idu u školu sa šest, a roditelji ih sada pokušavaju upisati i sa pet godina, što je jako loše, kaže ravnateljica.
"Osobno mislim da je sad trenutak za korekciju devetoljetke, u dvadeset godina se promjenilo društvo, djeca i roditelji i to treba ponovno proanalizirati", smatra Grunfeld.
Osnovni problem loše provedbe rekli su nam mnogi Slovenci iza kamere jest u nedostatku političkog konsenzusa. Svaka vlast nešto mijenja, svaki ministar dodaje nešto svoje. U konačnici nitko od njih ne vidi djecu. Zvuči poznato, zar ne?
