Priča s Facebooka o neobičnom prijateljstvu istovremeno je tužna, ali i lijepa jer potvrđuje da na ovom svijetu još ima dobrih ljudi. Na fotografiji koja je prikupila više od 11.500 lajkova su Sanjin Rašidović, pripadnik policije iz Goražda, i njegova prijateljica 'Mala Anika', djevojčica koja je osuđena na život na ulici ovog grada u istočnom dijelu BiH.
Uz fotografiju s malom Romkinjom, Sanjin je na Facebooku ostavio i poduži komentar koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Pročitajte dirljivu priču.
U posljednje vrijeme u gradu se pojavila mala Romkinja Anika (ili kako reče ima još jedno ime, ali ga ne zna), s kojom sam postao "drug", često progovorimo po koju riječ, a natjerala me na razmišljanja gledajući nju i djecu/unučad mojih prijatelja. Vesela je svako jutro, ponekad nenaspavana, uvijek bosonoga, neuredne kose, ali urednog svakodnevnog obilaženja oko stolova, tražeći pola marke. Prije par dana je moja "drugarica" sva sretna došla pokazati mi novu gumenu narukvicu oko ruke. Nekoliko dana kasnije pokazala mi je ponosno novu s plastičnim privjeskom. To je čini sretnom.
Sretna je kad nije gladna
Anika ima 5 ili 6 godina, ne zna ni ona, nije upisana u knjigu rođenih. Ima nekoliko braće i sestara. Nije birala, ali je dobila nesreću da je tako rođena, pa trči bosonoga oko stolova, neće ići u školu, noću stanuje u kartonskoj kutiji bez struje, vode, televizora, računala. Ne brine je hoće li joj roditelji nadopuniti račun jer nema mobitel. Sretna je kad nije gladna.
Nakon naših svakodnevnih pozdrava Sohi - Soccere (na romskom jeziku znači zdravo - kako si), raspriča se s nama kao velika. Ponekad je ljuta kada joj kažemo Nino, Jasenko ili ja da se ode umiti, ili kada joj hoćemo uprljane ručice obrisati maramicama, ali posluša i to strpljivo očekujući da dobije od nas neku "markicu" ili nešto za pojesti. Nije lukava, ako nešto jede dođe i upita me jesam li gladan nudeći mi pola sendviča. Kad je odvedem da jede, kaže da ne zna koristiti vilicu i nož: Ako je žedna zadovoljna je i čašom vode, iako ponekad ponosno u prolazu mahne bočicom soka.
Anika ili već kako se već zove, ne zna slova, ne zna što su kompjutorske igrice, nema roditelje koji je svaki dan voze autom u školu, ne zna kakav je problem kada nema WIFI mreže, neće nikad sudjelovati u nekoj školskoj priredbi, gdje će je ponosni roditelji, rodbina i susjedi gledati u novoj haljinici. Nju nitko ne uči čitati i pisati, ona nema dom, a nema ni haljinu. Nije imala, ali sad ima...
Iskren osmijeh
Danas smo je ja i moj prijatelj Nino sreli i ona je sretna pričala s nama kako joj je drago što ima prijatelje kao mi... Otišli smo u trgovinu, Anika je ponosno odabrala hlače i haljinicu, umila se vlažnim maramicama i bila je prava djevojčica.
Kasnije sam je sreo i rekla mi je da je našla "balerinke" da joj se sviđaju i onda smo i njih kupili (s čarapicama iste boje), pa je sva sretna ispričala kako joj govore "kako si se sredila". Ponosno je šetala s mnom. Kada sam kasnije u jednom meni posebno lijepom društvu pio kavu, došla je i opet obrisala lice vlažnim maramicama, ponosno – naučila je to raditi, a na malenim prstićima pokazivala je nalakirala nokte...
Ipak, mnogi od nas možemo naučiti od nje. Ona ima iskren osmijeh, kada je sretna to i pokaže, nema maske na licu kao većina ljudi, ne zna biti licemjer, ona se bori da preživi... Odrastat će na ulici, bosonoga, spremati se za borbu sa životom na ulici, jer nije imala sreću da ima roditelje koji imaju normalnu kuću, normalan odgoj... Nju odgajaju ljudi na ulici kako se odnose prema njoj, netko drsko, neko lijepo, ali ona ne mari za vaše brige što ste ljuti, zbog vaših "problema" jer morate ići svaki dan na dobro plaćen posao, jer niste otišli kod frizera, kozmetičara, niste platili ratu kredita na vrijeme za neki možda svoj bespotreban prohtjev.
Milijun pitanja bez odgovora
Ona je samo jedna djevojčica koja se bori da preživi. Niti jedan frizer ne želi da je dovedem da je "sredi"... I žao mi je Anike i takve djece, koja su najslađa u tim godinama, kad postavljaju milijun pitanja, ali na njena pitanja nitko joj ne daje odgovor... Svi će je otjerati, a ona će i dalje neumorno morati obilaziti ulice i stolove kako bi preživjela. Moja "drugarica" Anika je pravi borac, volio bih da može imati neku udomiteljsku obitelj, da kao i svi mi ima svoje snove...
Sretno joj bilo i neka je sreća prati.
