Uzgred budi rečeno, jedan dolar upravo je i sinonim za afričku dnevnicu... no i to se mijenja, sporo doduše, ali ipak zamjetno.
Uganda je zemlja koju najbolje poznajem i potvrditi mogu sljedeće brojke: plaća zaposlenika u dobroj i jakoj firmi - oko 200 dolara; plaća konobara u prosječnom restoranu, radno vrijeme od jutra do mraka - 80-ak dolara; profesor na fakultetu - oko 150 dolara; kurva u baru - oko 1.000 dolara - ako je bio dobar mjesec, a to znači puno muzungua (bijelaca) koji su svog mališana izveli na izlet u Afriku.
Školovanje na sveučilištu Makerere, prvom sveučilištu u istočnoj Africi, košta oko 1.000 dolara za sve semestre.
Nije lako platiti školovanje ako ste npr. konobar, ali lako je ako ste kurva, no prijateljice noći nešto takvo ne zanima. One ne trebaju dnevnicu, one zarađuju noću.
I u takvoj situaciji uvijek postoji iskra koja osvjetljava okolni mrak, uvijek tu postoje neki mali genijalci koji bez obzira na situaciju ustraju...a nisu ni političari niti su prostitutke.
A u jednoj garaži na prašnjavom putu...
U glavnom gradu Kampali, prema izlazu, tamo gdje prestaje asfalt, a počinju prašnjavi putevi prepuni rupa, smjestila se jedna garaža. Mala, neugledna, okružena s još manjim kućama koje su natisnute jedna na drugu i izgledaju poput mravinjaka. U toj maloj i neuglednoj garaži rasadnik je velikih ideja.
Nalazimo se u Ntindi. U spomenutoj garaži četvorica prijatelja od jutra do mraka, zadubljeni u svoja računala programiraju, prevrću ideje i sanjare. No sami snovi bez puno rada rasplinu se u trenu, a ovi momci to znaju i zbog toga ustraju. Njihov cilj je globalni sustav, mreža kojoj je glavni zadatak širenje informacija i generalno obrazovanje.
Takvih je prijatelja po garažama svijeta zasigurno mnogo, ali rijetko gdje struja nestaje deset puta dnevno i rijetko gdje je korupcija toliko visoka, a standard nizak kao u Ugandi.
Cilj im je pokoriti Facebook i Google
Prilikom mog posjeta njih četvorica sjedili su na svojim pozicijama, udubljeni u komad papira na zidu gdje su iscrtali svoj plan rada i viziju. Cilj je svakako pokoriti svijet i stati uz bok Facebooku i Googleu.
Njihov projekt MyCampus, upravo je to! Jedna velika mreža kojom kolaju informacije.
''Facebook u svojoj srži za cilj ima povezivanje, Google ima pretraživanje, a mi ćemo imati davanje informacija i znanja'', kaže Wamala Phillip, začetnik cijelog projekta.
Cilj je dakle na jednom mjestu imati informacije o pojedinom gradu, državi, uključujući i servisne informacije i upute o noćnom životu.
Isto tako nalazile bi se tu razne instrukcije po principu "uradi sam". U trenutku razgovora nestalo je struje, pa stranicu nismo mogli vidjeti, a cijela stvar djelovala je pomalo groteskno. No ipak... dokaz je to rapidnom razvoju crnog kontinenta, ali ujedno i najmlađeg tj. s najmlađom populacijom. A mladi ljudi imaju prostrane snove i velike ideje.
''Pogledaj sve poznate velikane iz tog svijeta, Billa Gatesa, Stevea Jobsa, svi su počeli u garaži!'', kaže ponosno, ispred svojeg laptopa Phillip.
Kad im dosadi posao sviraju gitaru
I upravo po uzoru na Google i na opuštenu atmosferu koja vlada u toj firmi, i oni su odlučili spojiti igru i rad, pa tako svako malo sjednu za stol i zasviraju gitaru.
''Započeli smo 2009. godine dok smo još studirali na sveučilištu Makerere. Pokrenuli smo studentsku stranicu jer ona jednostavno nije postojala. Nigdje nije bilo informacija o događanjima na fakultetu, o zanimljivim barovima i sl. Palo nam je tad na pamet da cijelu priču proširimo i na ostatak Kampale, pa na Ugandu, a na kraju i na cijeli svijet! Poslije punih pet godina rada stranicu smo stavili online i počeli je puniti'', kaže entuzijastično Phillip dok nekoliko malih crnih glavica iz susjedstva proviruju kroz prozor garaže.
Informacija i dostupnost - njihov je moto
Oni su svoj rad otvorili svima! Tko god poželi može ući u njihov radni prostor, a u krugu garaže osigurali su i besplatni internet, sve dok ponovno ne nestane struje.
''Informacija i dostupnost, to je naš moto. Treba se otvoriti ljudima. Velike firme uvijek bi trebale primati ljude i voditi ih u obilazak, ali i slušati njihove prijedloge'', rekli su.
Na pitanje kako se financiraju i od čega u stvari žive odgovaraju da izrađuju web stranice za razne klijente. I njih naravno muči novac, a sanjaju velikog investitora koji će uskočiti s dolarima i vinuti ih u nebesa.
''U Ugandi je još uvijek teško ljudima predočiti što točno mi to radimo. Ljudi ne razumiju apstraktne ideje. MyCampus ipak je još uvijek apstraktna ideja'', objašnjava Phillip.
Dobar posao u garaži
U zemlji gdje samo 10 posto stanovnika ima pristup struji i gdje je vlada autokratska, a najunosniji poslovi su politika i prostitucija, ipak postoji mala trunka zdravog razuma i radišnosti s pogledom u bolje sutra.
Moje posljednje pitanje upućeno Phillipu bilo je jednostavno i jasno: Hoćete li napraviti dobar posao s MyCampusom?
Philip odgovara: Naravno!
Priče s terena pratite na Facebookovoj stranici Hrvoja Ivančića.
