Uglavnom se kloniraju životinje s visokim genetskim potencijalom koje onda služe za rasplod. Nitko neće poslati rasplodnu životinju koja vrijedi 15.000 eura u klaonicu, osim ako nije na samrti. Čak i u takvom slučaju, u zemljama u kojima se vrši kloniranje, poput SAD-a, Kanade ili Argentine, kompanije koje se bave kloniranjem moraju dobro paziti da takve životinje ne završe u redovitoj prehrani.
"Trenutačno se unutar Europske Unije ne prakticira kloniranje za hranu, a hrana nastala od klonova koja bi se možda mogla uvesti zahtjeva strogu tržišnu autorizaciju", kaže Camille Perrin, viša službenica za prehrambenu politiku BEUC-a (Europske organizacije potrošača).
"Ali dozvoljeno je uvesti reproduktivni materijal klonova, tako da je moguće da su europski potrošači i ne znajući jeli hranu nastalu od potomaka klonirane životinje", dodala je.
"Takvi proizvodi ne podliježu nikakvim posebnim ograničenjima, čak ih se ne treba ni posebno označiti. Ali istraživanje Europske Komisije pokazalo je da se većina Europljana protivi kloniranju za prehrambene svrhe iz razloga povezanih s dobrobiti životinja i drugim etičkim problemima. A 83% europskih potrošača žele da meso i mlijeko nastalo od klonova ili njihovih potomaka bude tako i označeno".
U Bruxellessu se trenutno razmatra zakon o kloniranju. Europska Komisija je predložila zabranu kloniranja i mesa klonova, dok Europski Parlament ide još i dalje te želi zabraniti i prodaju hrane nastale od potomaka klonova.
