Lijevi kut Yoavovog čela spojen je metalnim spajalicama gdje su ga pogodili šrapneli RPG-a ili granate. Ne zna koji, niti se točno sjeća kada se to dogodilo, ali nije ni važno. Na vratu ima dugu posjekotinu od metka koji je uletio, ali mu nekim čudom nije presjekao karotidnu arteriju.
"Sjećam se da sam ga stalno dodirivao, čekajući da krv eksplodira sa strane. A to se nikada nije dogodilo", kaže.
Govoreći jasno, ali ponekad s dugim stankama da se sabere, mladi britanski Židov koji je došao u Izrael 2018. kako bi služio svojoj zemlji, opisuje jutro 7. listopada.
Jutro koje je promijenilo Izrael
"Dobivamo pozive preko radija da identificiraju stotine i stotine terorista koji trče i dolaze do granice, ruše ogradu i dolaze prema Izraelu.
"Dakle, kao odgovor, podijelili smo se u različite grupe i otišli u različite gradove i sela i kibuce.
"Vozimo se prema mjestu gdje smo dobili izvještaj, a kad skrećemo za ugao, otvaraju vatru na nas."
Yoav dodaje: "Moralo je biti oko šest ili sedam i nismo imali načina da reagiramo.
“Kažem svom vozaču da pritisne gas i pokušavamo ih zaobići, a dok smo ih zaobilazili sreli smo još više terorista.
“Teško se točno sjetiti, nisam mogao točno prebrojati u to vrijeme, ali sigurno ih je bilo između 50 i 60.
“Nastavili su nas gađati vatrom i pucnjavom.
"I dok smo se vozili naprijed, izgubili smo kontrolu nad našim vozilom jer je RPG (granata na raketni pogon) pogodio prednji dio našeg vozila, što je uzrokovalo sudar.
“A onda smo zapeli i nastavili vatru.
"Mogli smo vidjeti iza nas da trče u kibuc, a mogli smo vidjeti i da trče prema drugim selima i gradovima i kibucima koji su dalje - dalje u Izraelu."
'Pored mene je eksplodirala granata'
Do sada se ova scena ponavljala u kibucima, selima i gradovima duž pojasa Gaze.
Bilo je jedva 7 ujutro.
Yoav nastavlja svoju priču, govoreći: "Pogodio nas je još jedan RPG, zbog čega je moj vozač ozlijeđen.
"Otkinulo mu je pola ruke i pola noge i dok smo sjedili tamoo, bilo je sve više paljbe."
“Jedan od RPG-ova je pogodio stražnji dio vozila i vozilo se napunilo velikim dimom, pa sam morao otvoriti vrata da se ne ugušimo.
"Kad sam to učinio, pokraj mene je eksplodirao ili drugi RPG ili granata, dobio sam šrapnele u lice."
Stigao je Yoavov zapovjednik i pomogao mu podići vozača u radno vozilo.
Tek tada je otkrio što se dogodilo trećem vojniku u njegovom džipu.
"Dok smo pokušavali pobjeći, došli smo povesti mog radista, za kojeg smo također mislili da je ozlijeđen, ali smo shvatili da je već ubijen u akciji."
'Izgubili smo kontrolu'
Bitka za kibuc Kerem Shalom trajala je satima, dok su stanovnici čekali vojnu podršku.
Broj tamo ubijenih još se službeno utvrđuje.
Uz mrtvog radista i teško ranjenog vozača, Yoav se morao povući u svoju bazu.
Sada je već oko 7.30 ujutro, ali Yoavova borba je daleko od kraja.
"Dok se vozimo do baze, gađaju nas živom paljbom i novim RPG-ovima. Oko nas je potpuni kaos", objašnjava.
"Jako je teško to opisati."
"Mislim, kako smo se približavali bazi, shvaćali smo da više nemamo kontrolu nad bazom."
Nastavlja: "Probijamo vrata baze i ulazimo unutra."
“I vidimo prizor potpune anarhije – vozila u plamenu koja su eksplodirala od drugih vrsta eksplozivnih naprava – i vojnika razbacanih uokolo.
"Dajemo sve od sebe da centraliziramo sve ozlijeđene i dovedemo bolničare i bolničare i cijeli medicinski tim da ih počnemo liječiti."
Izrael je nagomilao vojsku i tenkove na granici s Gazom
Yoav je pun hvale za medicinare, rekavši: "Nikad nisam vidio nešto slično.
“Sve su ostavili po strani i samo su se uhvatili toga.
“Oni su te dječake doslovno držali na životu oko pet, šest sati dok evakuacija nije stigla do nas.
“A sve to vrijeme, dok medicinari liječe dečke, liječe moje vojnike, mi dajemo sve od sebe da vratimo bazu koliko god možemo.
"Ali mi smo vrlo mala skupina, tako da smo bili prilično ograničeni s našim mogućnostima."
'Svatko u Izraelu poznaje nekoga tko je umro'
Do ranog poslijepodneva počinje se probijati pomoćna podrška.
Polako su Izraelske obrambene snage (IDF) počele vraćati kontrolu nad bazom.
Oko 18 sati te večeri, gotovo dvanaest sati nakon što je upucan i ozlijeđen šrapnelom, Yoav je helikopterom prebačen u bolnicu.
Yoav kaže: "Pravo je čudo što sam preživio."
“Moj zapovjednik jedinice i moj zamjenik zapovjednika jedinice, obojica su poginuli u akciji.
“I drugi vojnici iz naše postrojbe, i druge kolege koje sam sreo uz sebe. Mislim da trenutno nema nikoga u zemlji tko ne poznaje nekoga tko nije poginuo u akciji."
Branit ćemo se i dalje
Gubitak onih koji su mu bili bliski učinio je Yoava odlučnim da se vrati u borbu.
Kaže: "Želim se ponovno pridružiti. Svi moji vojnici su još uvijek tamo.
"Treba mi malo duže da se oporavim, ali nadam se da ću u sljedećih tjedan ili dva biti dovoljno jak i sposoban da se vratim i pridružim im se. Nemamo drugog izbora osim obrane svoje zemlje i branit ćemo je i dalje."
