U zemlji u kojoj politički sustav počiva na religijskim osnovama, gdje se u posljednjih 30 godina odigrao građanski rat, nekoliko sukoba s Izraelom te zadnja kriza s izbjeglicama iz Sirije, glavni grad Libanona djeluje kao oaza smještena u regiji u kojoj caruje kalašnjikov.
Bejrut je jedan od skupljih gradova na Bliskom istoku. Kažu da je skuplji jedino Tel Aviv u Izraelu. No, Izrael je u Libanonu još uvijek tabu-tema, ali i jedini pojam oko kojeg će se svi Libanonci bez zadrške složiti. Kad se treba boriti protiv Izraela, na istoj strani bit će i šijitski Hezbollah, i sunitski salafisti, i maronitski kršćani, i pravoslavci, i Druzi, i još desetak drugih vjeroispovijesti.
Na ulicama komadi s dekolteima marširaju u potpeticama
Bejrut obiluje komadima, komadima u potpeticama, koji uzdignute glave ponosno marširaju širokim i urednim ulicama središnjeg dijela grada. Hlače pripijene uz tijelo, dekolte iz kojeg iskače što već iskočiti treba i pretjerana šminka na licu pokoje dame koja se umislila. Teško biste, dakle, na prvu mogli zaključiti da se nalazite u arapskom svijetu, gdje je uobičajeno vidjeti ženu umotanu crnim čadorom, iz kojeg vire samo oči.
Miješaju se mirisi viskija, piva, vina, cigareta i hašiša
Noćni klubovi, barovi poredani niz ulicu jedan do drugoga, glazba svih žanrova koja trešti cijele noći, pomiješani mirisi džina, viskija, piva i vina, dim cigarete i hašiša. To je Bejrut noću. Svake noći od ponedjeljka do nedjelje.
Barovi su puni lokalnih pokazivača mišića, stasitih crnki, ali i novinara kojih ovdje ima na stotine. Svi su po svoj djelić slave došli u Bejrut, jer ovdje je zbog sirijske krize trenutno velika akcija u potrazi za pričama.
Mlada novinarka Fernande, Nizozemka koja već drugu godinu živi u Bejrutu i radi kao dopisnica za nekoliko nizozemskih izdanja, kaže da iako se na prvu čini kao vrlo liberalan i kozmopolitski grad, to je samo fasada. Kaže da ispod tog urednog lica leži vjerska podjela i tradicionalizam koji je teško razbiti.
''Maroniti se drže za sebe, Hezbollah na jugu ne želi svoju paravojsku ujediniti u regularnu vojsku, u nekim gradovima sukobljavaju se pristalice sirijskog predsjednika Bašara al Asada s njegovim protivnicima. Kompliciran je to sustav'', kaže Fernande.
Zapad arapskog svijeta
No, bez obzira radilo se tu o maski ili ne, uistinu je neobično u arapskom svijetu vidjeti polugole cure u noćnom baru. Bejrut je svakako poseban po tom pitanju. Zapad arapskog svijeta!
Na upit kako funkcionira život na svakodnevnoj bazi, Fernande odgovara da se na prvu grad može učiniti vrhunskim mjestom, ali živiš li u njemu duže vrijeme, počinješ primjećivati probleme.
''Česti su nestanci struje, događa se i da nema vode po cijeli dan, a i mobilne mreže zablokiraju svako malo'', objašnjava Fernande.
Što se tiče svih spomenutih detalja, kao putnik koji prvi put dolazi u Bejrut, upoznao sam ih u kratkom roku skoro sve. Da je politička situacija it's complicated, znao sam i ranije, ali nisam slutio da će me oderati s cijenama.
'Egzotika ponekad i košta, jebiga'
Prva zavrzlama dogodila se već pri ulasku u zemlju. Mogu reći da sam i sam kriv jer uvijek mislim kako ću nonšalantno proći granicu i samo se prikeljiti u neki jeftini hostel. No, ovog puta je bliskoistočni valcer utjecao na tijek događaja. Valcer u kojem plešete sa strogim pograničnim zakonima.
Prvo što su me pitali je imam li žigove Izraela u putovnici. Hvala Bogu, nemam ih. Poslije toga nisu me htjeli pustiti preko granice jer nemam rezerviran hotel! Koji šipak, sranje i jad. Moj ionako tanki budžet istopio se već prvog dana. Kako?
Pa obaveza je rezervirati smještaj, barem prvog dana, a jedini smještaj koji rezervirati možete na aerodromu ne košta manje od 100 dolara. I tako je započelo upoznavanje Bejruta.
Poslije tog prvog dana uspijevam pronaći najjeftiniju rupu u gradu, hotel Talal za svega 20 dolara po noći i sretan poput malog djeteta liježem na krevet u sobi u kojoj u zraku lebdi miris nečijih rabljenih čarapa. No, za 20 dolara, brate, u Bejrutu bih spavao i sa štakorom ispod kreveta.
''Sjećam se tog hotela... U njemu sam spavala kad sam kao novinarka prije dvije godine bez para došla u Libanon. Spavala sam na terasi i dnevno jela jedno pecivo. Poslije nekog vremena počeli su mi plaćati reportaže i stanje se popravilo'', kaže Fernande, koja trenutno radi na priči o švercu starinama iz Sirije.
Na ulicama Bejruta miješaju se jezici cijeloga svijeta, ali ponajviše arapski, engleski i francuski. Izvan uredno posloženog centra nalazi se sijaset zgrada, modernih arhitektonskih rješenja vrijednih divljenja. Bliskoistočna Europa, tako bismo ga mogli nazvati.
Težak ako vam je budžet tanak, ali opuštajući i zabavan... to je svakako Bejrut. Oaza u moru izbjeglica i raznih frakcija i naoružanih milicija. Grad za rokenrol i party, te novinare željnih slave i pokojeg švercera, s ulicama kojima marširaju dobri komadi.
Svakako vrijedan i stotinjak uzaludno potrošenih dolara, piva za 20 kuna u baru i falafel-sendviča za 15. Egzotika ponekad i košta, jebiga.''
Priče s terena pratite i na Facebookovoj straniciHrvoja Ivančića.
