Patrick Breyer je protiv uvođenja aplikacije za pametne telefone, koja bi bila u stanju utvrditi kontakte osobe koja je zaražena koronavirusom. On je njemački zastupnik 'Piratske stranke', a njegova politička specijalnost je internet i zaštita podataka. Na pitanje DW-a zašto je protiv uvođenja ovakve aplikacije,mada u više europskih zemalja grozničavo rade na njenom razvoju, Breyer kaže: "Takozvane 'Tracing-Apps' nisu efikasne u otkrivanju lanca zaraze između ostalog i zato što te aplikacije nemaju svi građani. Velika je iluzija da će 60 posto stanovništva ili više od toga koristiti aplikaciju. U Singapuru, gdje su je prvo uveli, koristi je 20 posto stanovništva, u Austriji tek pet posto".
Obveza ili dobrovoljna primjena?
Breyer, međutim, upozorava da je aplikacija mnogo veća opasnost po našu privatnost nego po viruse i da bi građani, ako bi znali kakvu opasnost donosi aplikacija, nju još manje koristili.
On kaže da će proizvođači kao što su Apple ili Google promijeniti operativne sustave, ali nitko ne zna kako, jer oni to čuvaju kao poslovnu tajnu. Breyer dodaje da aplikacije u Europskoj uniji nisu usuglašene, a i način memoriranja podataka se razlikuje - Francuska će podatke skupljati na središnjem serveru vlade, a drugi decentralno. Breyer upozorava: "Na mnogim mjestima se razmišlja da se aplikacija uvede kao obveza. Dakle, ako biste htjeli putovati ili otići u restoran, bili biste obvezni upotrebljavati takvu aplikaciju. Onda bi princip dobrovoljnosti bio stvar prošlosti".
Pripreme za sljedeću pandemiju
Europska komisija zahtjeva da primjena aplikacije bude dobrovoljna i da podaci o korisnicima budu memorirani decentralno. Ona razgovara o svemu tome i s azijskim zemljama, u kojima se aplikacija primjenjuje.
Breyer, međutim, kaže da Kina ni u kom slučaju ne bi mogla poslužiti kao uzor. "Tamo vlada autoritarni režim koji zloupotrebljava tehnologiju kako bi nadzirala stanovništvo, da nepodobne strpa u zatvor i da ugnjetava manjine".
Patrick Breyer se zato zalaže za to da se u ovoj zdravstvenoj krizi nabavi dovoljno zaštitne opreme i da zemlje imaju dovoljno kapaciteta u zdravstvenom sustavu, dovoljno testova i napokon da se pronađe cjepivo. "Nama je neophodna i priprema za buduće pandemije. To je ovdje nedostajalo. Nova aplikacija ne može sakriti te propuste".
Kako funkcionira aplikacija?
Osoba koji sazna da je inficirana bi to morala objaviti na aplikaciji kako bi njegovi kontakti u posljednja dva do tri tjedna to i saznali. Dakle, on bi poslao u karantenu stotine osoba. Postavlja se pitanje bi li zaražena osoba zaista alarmirala ostale putem aplikacije. Breyer smatra da bi takav automatizam učinio da se mnogi građani bez osnove podvrgnu izolaciji: "Možda je to vaš susjed koji živi iza zida i kojeg ne viđate, možda ste razgovarali s nekim s druge strane stakla, možda ste sjedili blizu nekoga okrenuti leđima. I svi ti slučajevi bi izazvali uzbunu na aplikaciji".
Breyer navodi da istraživanja pokazuju kako je telefonski poziv svim kontaktima zaražene osobe - a to je standardna procedura - mnogo efikasniji. On dodaje da bi isto tako bilo pogrešno da se štedi na osoblju koje telefonira kako bi aplikacija automatski obavila posao - jer bi jeftiniji put bio put s više rizika da se građanima pošalju pogrešne informacije. "Sljedeća opasnost je da se građani na to naviknu da ih stalno bilježe i prate. Policija i tajne službe bi mogli koristiti podatke za nametanje karantene - to se već događa u nekim zemljama".
I zdravlje i sloboda
Ovaj političar upozorava da bi na osnovu "bluetooth" tehnologije naše kretanje moglo biti registrirano u, recimo, trgovinama i kada nismo online.
Mada mnogi građani kažu kako im je svejedno zna li još jedna aplikacija gdje se nalazim, kada pametni telefoni znaju sve o nama, Patrick Breyer je odlučan u odbijanju ovog načina suzbijanja zaraze i ponavlja da je telefoniranje sa svim kontaktima zaraženog prema saznanjima britanskih znanstvenika mnogo efikasnije. "Kada se radi o našem zdravlju, ne bismo smjeli štedjeti, nego moramo platiti osoblje koje je neophodno da bi se građani zaštitili".
