Na federalnoj razini, barem, interes i pozornost oko novih zakona nije dovela do skoro nikakvih promjena desetljećima, unatoč brojnim anketama koje pokazuju široku potporu javnosti za mjere poput strožih provjera kupaca, zabrane određenih vrsta automatskog oružja poput jurišnih pušaka i sl.
S obzirom na broj žrtava u Las Vegasu, možda će ovaj put pritisak biti još veći nego inače. Ovo je pet velikih zapreka koje stoje na putu uvođenja strože kontrole vatrenog oružja.
1. NRA
The National Rifle Association (NRA), odnosno Nacionalno puščano udruženje, jedna je od najutjecajnijih interesnih skupina u američkoj politici - ne samo zbog novca kojeg troši na lobiranje političara već i zbog angažmana svojih 5 milijuna članova.
NRA je protivnik većini novih prijedloga o strožim kontrolama naoružanja i upravo se to udruženje bori za ukidanje već postojećih zabrana na saveznoj i državnoj razini. U 2016. godini NRA je potrošila četiri milijuna dolara na lobiranje i izravne doprinose političarima, više od 50 milijuna dolara na političko zagovaranje i oko 30 milijuna dolara za predsjedničku kampanju Donalda Trumpa.
Godišnji proračun NRA procjenjuje se na 250 milijuna dolara, novac koji se alocira na edukacijske programe, tvornice oružja, članske događaje, pravnu podršku, itd. Više od samih brojeva, NRA je u Washingtonu razvila reputaciju političke sile koja može uzdići ili srušiti čak i najmoćnije političare. Jedan bivši kongresmen je 2013. godine rekao New York Timesu: "Dok sam u uredu, ne želim se protiviti NRA".
Može li se to promijeniti?
Grupe za kontrolu oružja, koje podržavaju bogati dobrotvorci poput bivšeg njujorškog gradonačelnika Michaela Bloomberga, postale su organiziranije prošlih godina. Cilj im je pridobiti političku moć s kojom će moći parirati NRA. No, to će biti izrazito teško.
2. Gerimanderizam - prekrajanje izbornih okruga
Najnoviji pokušaji usvajanja novih federalnih zakona koji reguliraju vatreno oružje okončani su prije nego što su ikada zapravo i započeli, zapriječeni u Zastupničkom domu Sjedinjenih Američkih Država koji je u republikanskim rukama od 2011. godine.
U lipnju 2016. skupina demokratskih političara doslovno je sjela na pod Zastupničkog doma kako bi prosvjedovali zbog odluke vodstva republikanskog Doma da ne održi glasovanje o dva zakona o kontroli oružja.
Zbog načina na koji su, uglavnom, republikanske vlasti saveznih država povukle granice izbornih okruga, sa sigurnošću se može zaključiti kako je više mjesta osigurano za republikance, nego za demokrate. U ovim okruzima, političari su više vezani za svoje birače iz primarnog kruga izbora (krug koji sužava broj kandidata za daljnji izbor na pozicije), a koje često motiviraju teme poput zakona o oružju. Cijena koju će platiti ako se okrenu protiv tih birača je puno veća no što bi je platili da se okrenu protiv onih koji nisu glasovali na primarnim izborima.
Veliku ulogu u cijeloj ovoj priči ima i demografija s obzirom na to da u ruralnim krajevima ima više vlasnika i zagovaratelja oružja, nego u urbanim sredinama. Stoga bi aktiviranje onih koji se zalažu za veću kontrolu oružja u gradskim sredinama imalo malo utjecaja na podjelu mjesta u Zastupničkom domu.
Može li se to promijeniti?
Demografija kao takva se teško može promijeniti, ali postoje određeni napori da se zaustavi pristrano prekrajanje izbornih okruga. Barack Obama si je upravo to postavio kao jedan od ciljeva u svojoj post-predsjedničkoj karijeri, a Vrhovni sud razmatra opciju kojom bi se u Wisconsinu obuzdalo izborne okruge koji daju očitu prednost Republikancima.
3. Filibuster
Ukoliko bi se zakon o strožoj kontroli oružja čak i probio kroz Zastupnički dom, i dalje bi bio suočen s izazovima u Senatu, gdje se ruralno-urbana podjela odigrava na državnoj razini. Savezne države u kojima dominiraju glasači iz velikih gradova, poput New Yorka, Massachusettsa ili Kalifornije, brojčano su nadjačani ruralnim i južnjačkim država koje se protive strožim kontrolama oružja.
Pravila samog Senata također se mogu iskoristiti za rušenje novih zakona, zahvaljujući "filibusteru", taktici odgađanja koja omogućava zakonodavcima da odugovlače govore do kraja dodijeljenog vremena, tako da se glasovanje o određenom prijedlogu ne može niti održati.
Upravo je zbog toga promijenjen sustav i sada za brojne zakone treba 60 od 100 glasova za izglasavanje, a više nije dostatna samo 51-postotna većina. Dobivanje 60 glasova spriječava filibuster, što omogućava konačno glasovanje.
U 2013. godini, nakon školske pucnjave u Newtonu u Connecticutu, činilo se da će uvođenje strožih zakona doživjeti podršku u Senatu. Unatoč tome, nakon lobiranja već spomenute NRA, prijedlog zakona je dobio podršku samo 56 zastupnika, četiri manje od broja potrebnog za probijanje filibustera.
Niti jedan zakon o strožim kontrolama oružja od tada nije došao niti približno toliko daleko.
Može li se to promijeniti?
Trump je možda i najglasniji protivnik filibustera u Senatu jer ga vidi kao prepreku za ostvarivanje svojih ciljeva. Ipak, većina senatora se protivi promjeni pravila.
4. Američki pravosudni sustav
I dok je Kongres zainteresiraniji za ukidanje već postojećih zakona o kontroli oružja, nego li za uvođenje novih, ljevičarske savezne države imaju daleko veću ulogu u implementiranju mjera za kontrolu oružja.
Nakon pucnjave u Newtonu 2012. godine, 21 država je donijela nove zakone o oružju, uključujući zabranu jurišnih pušaka u Connecticutu, Marylandu i New Yorku. No, neki zakoni su se suočili s drugom preprekom - američkim pravosudnim sustavom. Naime, Vrhovni sud je posljednjih godina dvaput presudio da je pravo posjedovanja osobnog oružja, kao što su pištolji, sadržano u Ustavu.
Drugi amandman kaže da 'pravo naroda da drži i nosi oružje, neće biti povrijeđeno". Aktivisti za kontrolu oružja ističu uvodnu klauzulu kao dokaz da je amandman prvenstveno namijenjen stvaranju "dobro regulirane" milicije.
Međutim, tijekom 2008. godine oštro podijeljen sud smatrao je da Drugi amandman osigurava široko pravo vlasništva vatrenoga oružja i samim time zabranjuje uvođenje strožih zahtjeva registracije vlasnika osobnog oružja.
Od tada, niži sudovi su razmatrali žalbe zbog savezne zabrane jurišnih pušaka, strožih zahtjeva za registraciju i zabranu nošenja oružja na otvorenom. No, dosad je Vrhovni sud odbio saslušati bilo koji od ovih slučajeva.
Može li se to promijeniti?
Neil Gorsuch, Predsjednik Vrhovnog suda kojeg je imenovao Trump, jasno je dao do znanja da na Drugi amandman gleda široko. Predsjednik Trump popunjava redove nižih sudova sucima koji podržavaju zakone o oružju. Ako ništa, pravosuđe se kreće udesno po pitanju ovog problema.
5. Razlika u entuzijazmu
Možda je najveća prepreka novim zakonima o kontroli oružja na nacionalnoj razini činjenica da su protivnici strožih kontrola skloni čvrsto držati do svojih uvjerenja, dok potpora novoj zakonskoj regulativi doživljava uzlet prilikom svake nove masovne pucnjave, ali nakon nekog vremena teži opadanju.
Strategija NRA-e, kao i strategija političara koji ih podržavaju, jest čekati oluju - odgađati zakonodavne promjene sve dok pozornost javnosti ne skrene drugdje i potpuno ne izblijedi.
Političari koji ne žele promjene zakonodavstva obiteljima žrtava izražavaju sućut, mole za njih, drže minutu šutnje, naređuju spuštanje zastava na pola koplja... a zatim, u tišini, prijedlozi zakonskih reformi se odgađaju i u konačnici odbacuju.
Može li se to promijeniti?
Prema jednoj anketi tijekom predsjedničke kampanje 2016., oružje je bilo važan problem za demokrate i republikance. To bi moglo biti odraz tada rekordnog broja žrtava u masovnoj pucnjavi u Orlandu, kad je ubijeno 49 osoba, ili prvi pokazatelj novog trenda.
