Tijekom svjedočenja Davora Blaževića Tigra, voditelja osiguranja bivšeg premijera, došlo je do povišenih tonova u sudnici. Tigar je govorio o aspektima osiguranja Sanaderove kuće te kako se, prema pravilniku, obavljao pregled osoba koje su dolazile kod njega.
Tada ga je zamjenik ravantelja USKOK-a Tonći Petković upitao "je li po pravilniku bilo da policajci idu u dućan ili nešto slično po nalogu Ive Sanader?" na što svjedok Blažević nije odgovorio, ali jest Sanader.
"Ja to nikad nisam radio, to je provokacija", naljutio se bivši premijer.
Tada je zamjenik ravnatelja USKOK-a upitao svjedoka poznaje li gospodina Mikuljana?
"Da, on je bio vozač pratitelj u Sanaderovom osiguranju, a ja sam mu bio nadređeni", odgovorio je svjedok, ali na Petkovićevo pitanje "je li vas on ikad obavijestio da ga je Sanader poslao nositi slike?", prozvani Sanader je počeo govoriti i upadati u riječ.
Sutkinja Jasna Smiljanić je nadjačala Sanader i upozorila ga kako to ne smije raditi te mu oduzela mu riječ. Na kraju je naredila da Sanadera izvedu iz sudnice i naložila pet minuta stanke.
Nakon kratke stanke rasprava je ponovno počela, a sutkinja je Sanaderu poručila:
"Upozoravam vas, ako nastavite, udaljit ću vas do kraja dokaznog postupka. Ne treba mi vaš komentar, ovo je odluka predsjednika vijeća", rekla je.
Nakon što je Petković ponovio 'sporno' pitanje, Sanader se javio za riječ i uputio prigovor, baš kao i njegov odvjetnik Prodanović.
Sutkinja im je rekla da ih neće sad učiti o ZKP-u (Zakon o kaznenom postupku) i dozvolila svjedoku da odgovori na pitanje.
Tigar je rekao da mu Mikuljan nije rekao da je vozio slike. Ispitivanje se nastavlja, ali Sanader i dalje prigovara svakom novom pitanju, diže ruku i kada dobije riječ - prigovara.
'Nikada nisam čuo da je Sanader spomenuo Planinsku'
Bivši ministar Božidar Pankretić svjedočio je danas na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu u slučaju Planinska.
Tijekom svjedočenja je rekao da je za Planinsku čuo dva mjeseca od trenutka kad je preuzeo Ministarstvo regionalnog razvoja, i to kada je na naplatu došla rata kredita. Tada je ministarstvo već sredilo problem prostora i Pankretić je smatrao nepotrebnim plaćati taj kredit.
Poslao je pismo Vladi koja je odlučila da tu obvezu preuzme Čobankovićevo ministarstvo. Pankretić se tijekom svjedočenja nije sjetio sjednice Vlade na kojoj je taj leasing za kupnju Planinske prvi put spomenut, a nikada nije čuo da je Ivo Sanader spominjao Planinsku.
Oko 2004. godine je Pankretić, kaže, razgovarao s Fiolićem o Planinskoj, ponudio mu je zgradu jer je Zagrebačka županija trebala zgradu, no na kraju od toga nije bilo ništa. Obišao je zgradu s Fiolićem, ali je izjavio kako se ne sjeća u kakvom je stanju bila. Ipak, USKOK-u je rekao da je bila u lošem stanju, a sada je na sudu rekao da se ne sjeća.
Na klupu za svjedok je potom sjeo Karlo Gjurašin koji je bio državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja u vrijeme Božidara Pankretića. Sjeća se da je vidio ugovor za Planinsku kada je rata došla na naplatu. Kaže, ništa posebno, ugovor kao ugovor, no oni su već imali dogovor s MORH-om da će ući u zgradu na Krešimirovom trgu. Ta je zgrada bila bolja, nije trebala radove i bila je besplatna.
"Mislio sam da je Planinska idealna za Ministarstvo poljoprivrede jer su oni bili isto na deset adresa i po meni, Planinska je bila dobra za agenciju za placanja Ministarstva poljoprivrede", dodoa je Gjurašin.
Inače, optužbe protiv Sanadera u ovom slučaju potkrijepio je njegov suoptuženik, mesar Stjepan Fiolić koji je na sudu ranije detaljno ispričao kako je bivšem premijeru nosio 17 milijuna kuna provizije u kutiji za hrenovke, nakon što mu je Sanader pogodovao u prodaji zgrade u Planinskoj.
I ministar Petar Čobanković, čije je ministarstvo u konačnici preuzelo zgradu, je priznao optužbe pa je nakon nagodbe s tužiteljstvom osuđen na rad za opće dobro. Uz Sanadera i Fiolića na optuženičkoj je klupi ostao i vlasnik tvrtke Inžinjerski biro Mladen Mlinarević čija je tvrtka po tvrdnjama tužiteljstva prije prodaje udvostručila vrijednost sporne nekretnine.
