Zašto? Zašto o tome govori Adele na koncertu, stotine tisuća ljudi na Facebooku. Zašto toliko ljudi mrzi bogataše? I zašto je svijet tako opsesivno pratio slučaj podmornica. To su pitanja za večerašnjeg gosat RTL Direkta - psihologa Igora Mikloušića
Golem interes izazvao je ovaj nesretni slučaj Titana. hajdemo od toga krenut. Zašto?
"Veliko pitanje. Moje mišljenje je da je djelomično vezano samo uz Titanic. To je jedna od stvari koja je u našoj kolektivnoj svijesti, svi znamo o tome i možemo na neki način povezati priču s nečim što znamo od ranije. Ono što je interesantnije za psihologe je nedostatak empatije koji smo vidjeli da se javlja generalno i u manjini su bili članci koji su vraćali humanost u tu priču"
Ali, ogroman je broj bio negativnih komentara. "Neš mi ti bogataša, tako im i treba, to je obijest".. .Otkud tolika mržnja?
"To je zanimljiv fenomen. Na neki način je spominjan ranije u filozofiji i u Njemačkoj postoji riječ za to Schadenfreude. Ili užitak od tuđe nesreće, izučavanje u psihologiji. Vidimo ga konstantno i dio je ljudske prirode. Jako je vezan uz socijalne usporedbe. Imamo fantastičan kapacitet da suosjećamo s drugima, pomažemo, žrtvujemo sebe i svoj život ponekad za druge ljude. A ponekad možemo biti jako grubi, čak i sretni kad vidimo da nekom ne ide dobro. Istraživači su se dugo bavili tim pitanjem i ono što se pokazalo je da je stvar jako vezana uz nas. Gdje se mi osjećamo da se nalazimo na društvenoj ljestvici, uspoređujemo se s drugim ljudima. Jesu li ljudi koji su doživjeli nesreće više ili niže od nas. Ako vidimo da netko koga percipiramo da nam nije prijetnja ili mu u životu ide lošije nego nama - ako vidimo da mu ide dobro mi ćemo biti sretni radi njih. Imamo milijun primjera kad smo sretni zbog ljudi koji dolaze iz groznih životnih okruženja i kad im u životu uspije… Nama je bolje nego njima i možemo na neki način suosjećati s njima. Ali, čim percipiramo da nam je netko prijetnja, posebno smo osjetljivi na pravednost. Ako percipiramo da je netko nepravedno postavljen visoko na društvenoj ljestvici, a malo ljudi suosjeća s milijarderima - i onda je to savršen miks gdje su milijarderi s kojima puno ljudi ne suosjeća ili osjećaju zavist prema njima - radili nešto što je neoprezno, blesavo ili na neki način pokazuje da su možda napravili lošiju procjenu - sve nam to daje osjećaj da smo mi možda bolji od njih ili da su dobili ono što su zaslužili. To je možda naša nekakva prva reakcija. ali mi kao vrsta smo razvili načine da budemo empatični, dobri, dragi i blagi i to bi trebali iskoristiti…"
Internet je pun smiješnih memomova na tu temu. Ruganje je bilo aktualno. Je li to primjereno? Je li, što se ono kaže, prerano? Neosjetljivo….
"Ne bih htio moralizirati kao Obama. Svatko od nas ima taj moment da je osjećao sreću kad se nekom dogodilo nešto loše. Ipak, za većinu ljudi je smrt nekakva granica. Možda ako netko prolije kavu, zapacka se, a misliš da je na nekakvoj poziciji koju nije zaslužio. Političari su često predmet takvih osjećaja sreće kad im baš ne ide. Ali, podvučemo crtu obično kad netko pogine. Treba isto nekako znati da ljudi koriste humor kao način da se nose s teškim životnim situacijama ili sa životnim istinama da smo svi smrtni i da je život prolazan. Da svi radimo greške… Možda humor ne bi trebali osuđivati jer to je isto nekakav način nošenja… Ali ono što isto tako znamo da dolazimo iz privilegirane situacije. Kada gledamo ovakav sadržaj na internetu, istraživanja su pokazala, puno manje gledajući ekrane angažiramo kapacitete mozga da suosjećamo. Da pričam s tobom i da si u nekakvoj teškoj životnoj situaciji osjetit ću to puno dublje nego da čitam o tome na internetu. Tehnologija i udaljenost od stvarnog problema nas čini grubima i malo neosjetljivima"
POGLEDAJTE VIDEO: Tragedija podmornice Titan pronađene samo 500 kilometara od Titanica: 'Nisu imali šanse. Nestali su u djeliću sekunde'
