Više od 300 tisuća ljudi u nedjelju je bilo ispred Reichstaga. Došli su kako bi digli glas protiv Alternative za Njemačku, stranke koja u svojih 10 godina postojanja nikad nije bila jača. I nikad sličnija najvećim zlikovcima u povijesti.
"Nikada se više ne smije dogoditi da nacisti, desničari i fašisti dođu na vlast u bilo kojem obliku. A već smo na jako lošem putu", rekla je prosvjednica Antonia Rabente. Prosvjedovalo se u gotovo stotinu gradova, od Hamburga do Münchena, svugdje s istom porukom - svi zajedno protiv fašizma. "U Njemačku sam se preselio devedesetih i ovo što se trenutno događa s AfD-om nije Njemačka u koju sam došao i zbog koje sam došao. I zgrožen sam", rekao je ne-Nijemac među prosvjednicima, John Dyko.
Johna i sve ostale zgrozilo je i prosvjede potaknulo otkriće istraživačke mreže Correctiv o sastanku desničarskih ekstremista u studenom, u idiličnom hotelu u Potsdamu kod Berlina. Tu se, uz sudjelovanje članova AfD-a - stvarao masterplan za masovno protjerivanje milijuna stranaca koji žive u Njemačkoj.
Da, tako je - pričalo se da bi ih se poslalo u neku zemlju sjeverne Afrike, što plan čini još sličnijim ranim nacističkim idejama o protjerivanju Židova na Madagaskar.
"Ono što sada AfD predlaže na neki način podsjeća na period prije Drugog svjetskog rata, i to je ono što u njemačke građane utire strah. Primjerice, da ćete izbacivati svoje građane koji imaju migrantsko porijeklo", objašnjava vanjskopolitički analitičar Goran Bandov. Protiv "remigracije", kako je nazvan plan, skočili su svi, jer se ne odnosi samo na azilante i migrante nego, dakle, i na njemačke građane.
Prva reakcija AdF-a na otkriće sastanka o "remigraciji" bila je - optužba za špijunažu. "Dame i gospodo, ovo su metode Istočne Njemačke", izjavila je liderica Alternative za Njemačku
Alice Weidel, žena koja inače živi s partnericom, ali se protivi gej brakovima.
No, i ona je ipak morala smijeniti svog bliskog suradnika koji je bio na sastanku u Potsdamu. A i preko milijun ljudi na njemačkim u AfD-u ulicama nisu mogli ignorirati. "Iz samog čela stranke stižu izjave da su njihovi članovi čak pitali vodstvo stranke što se to događa, da su se možda i prvi put počeli baviti ideologijom koju neki članovi AfD-a zastupaju. S druge strane, AfD-ovci su optužili saveznu vladu da organizira ove proteste, kako bi odvratila pažnju od velikog nezadovoljstva i štrajkova, primjerice, njemačkih poljoprivrednika", tumači novinar Deutsche Wellea Srećko Matić.
Upravo zahvaljujući tom nezadovoljstvu građana AfD je posljednjih mjeseci nezadrživo rastao u anketama, s 23 posto sad je druga stranka u državi iza CDU-a. I baš sada najavljuju i referendum o članstvu u Uniji nalik Brexitu, ako dođu na vlast. "Njima su bitni njihovi birači i oni na njima upravo provjeravaju ovakve teme, kao što su izlazak iz EU ili istjerivanje stranaca i slične teme što će se sigurno i dalje nametati", smatra Goran Bandov.
Ali, otkriće planova za remigraciju, i reakcija u vidu masovnih prosvjeda, otvara raspravu treba li pokrenuti postupak zabrane AfD-a. "Ta mogućnost postoji u njemačkom zakonu. Doduše, to je jako riskantno i za vladu jer bi se AfD u idućim mjesecima tako mogao pozicionirati kao žrtva vladine politike. S druge strane, to neće riješiti najveći problem savezne vlade, a to je ogromno nezadovoljstvo njemačkih građana, 80 posto ljudi kaže da vlada loše radi", zaključuje Srećko Matić.
A tako je, sjetimo se, bilo i prije dolaska Hitlera na vlast. Ostaje nada da većina Nijemaca koji se gnušaju na samu ideju nečeg poput remigracije, neće dozvoliti da se povijest ponovi.
