Prvo ju je Europska unija proglasila proizvodom non grata, potom je polako nestajala s polica dućana, da bi je u fajruntu izbacili i iz kafića. Tako je otprilike tekla kratka, ali vrlo dramatična propast plastične slamke.
I onda se pojavila papirnata slamka. I vrlo brzo je postala najomrženiji simbol borbe za zaštitu okoliša. Ali mi smo je prihvatili jer je ekološki bolja. I dobro, zato što nam je tako naredila Europska unija.
Da, jednokratna plastika i njezina heroina slamka su zabranjeni. Međutim je li alternativa zaista toliko bolja? I jesu li tvrtke koje koriste papirnate umjesto plastičnih slamki zelene?
"Ako usporedimo s plastikom papirnate slamke su malo bolje, ali to nije rješenje. Mijenjamo jedan proizvod drugim, i dalje stvaramo otpad. A te tvrtke si samo malo poboljšavaju sliku u javnosti jer i dalje nastavljaju poslovati po starome", govori Marija Mileta iz Zelene akcije.
E i tu dolazimo do greenwashinga ili eko manipulacije. Marketinškog trika kojim se lažnim, kozmetičkim i nevažnim promjenama želi poboljšati imidž u javnosti ili prikriti štetan utjecaj na okoliš.
"Radi se o tome da više uložite u marketing da prikažete da ste zeleni nego što to stvarno mislite. Primjer bi bio najbolji da ste uzeli 10 kuna i posadili dva drva i onda uzeli 10 tisuća eura i potrošite na marketing da biste rekli da ste posadili ta dva drva", kazao je marketinški stručnjak Petar Tanta.
Greenwashing je širok pojam i pokriva razne pojave. Neki od većih primjera su Volkswagen i afera Dizelgate. Nedavno se recimo Ryanair reklamirao kao aviokompanija s najmanjim emisijama CO2, a da pri tome nisu pružili nikakve dokaze. Zbog toga su im reklamu i zabranili. Green washala je i FIFA kada je najavila da će Svjetsko prvenstvo u Katru biti ugljično neutralno.
"HEP je, kada je planirao graditi novi blok termoelektrane na ugljen Plomin C, predstavili su to kao da će imati čisti ugljen. U smislu da će imati najnovije tehnologije koje pročišćavaju TE, da će biti manje emisija, ali zapravo čisti ugljen ne postoji", kazala je Mileta.
Greenwashing je sveprisutan u modnoj industriji. Tako će trgovina brze mode pOnuditi skuplju majicu od eko, etičkog ili održivog pamuka, što god to značilo. Nema veze što je ostatak kolekcije od neetičkog pamuka, niti što se proizvodi u nekoj dalekoj zemlji pa se onda troši puno energije da bi se to poslalo po cijelom svijetu. Niti što je majica toliko loše kvalitete da ćemo je za pola godine baciti u smeće i time gomilati otpad. A najviše od svega nema veze što se u proizvodnji ne poštuju osnovna ljudska ni radnička prava.
Ali teško je ne nasjedati jer je sve zeleno, odgovorno, eco friendly, održivo. Međutim, iza tih riječi uglavnom ne stoji ništa jer ne postoje jasna pravila koja tvrtke moraju slijediti da bi se tako deklarirale. Europska unija trenutačno priprema direktivu kojom bi se spriječila ovakva nepoštena praksa.
"Ako proizvodi koji se prodaju s oznakama eko, zeleno, dobro za okoliš, klimatski odgovorno itd. nemaju znanstvenu podlogu i transparentnu metodologiju iza toga, njihovo korištenje neće biti dopušteno", kazao je povjerenik za okoliš Europske unije Virgnijus Sinkevicius.
Jer to je marketinški trik, najobičnija prijevara. Nema tu brige za okoliš, samo kapitalističke korporacije zarađuju eksploatirajući sve naše prirodne rEsurse, a onda pokušavaju oprati ljagu sa svojeg imena i pritom, naravno, dodatno zaraditi.
