Goran Bregović gostovao je u RTL Direktu. Još je to jedan glazbenik s ovih prostora koji je poznat puno šire od naših granica. Ederlezi su zbog njega hit u cijelom svijetu, proslavio je romsku glazbu.
Napisao je i Lipe cvatu i Tako ti je mala moja kad ljubi bosanac, ali i Kalašnjikov, Mesečinu i brojne klasične simfonije. Na polici ima i Zlatnu Palmu iz Cannesa i Porina. Svirao je svuda, od striptiz kluba do Carnegie Halla u New Yorku. A sutra mu izlazi novi album, Pupak svijeta, iliti Belly Button of The World.
Vidjeli smo doček Leta 3. Kako se vama svidjela Mama ŠČ?
"Ja volim Euroviziju, najviše zbog toga jer se dogodi tako nešto kao ovog puta iz Hrvatske. Lijepo je znati da ne zamišljamo svi isto popularnu glazbu. Najljepše iznenađenje na Euroviziji je bila hrvatska pjesma", kaže.
Živite između Beograda, Sarajeva i Pariza. Tako iskazujete svoju ljubav za Balkan. I sami ste jednom rekli, tešku ljubav. Je li zbog vječnih tenzija postalo još teže voljeti Balkan?
"Vjerojatno smo već navikli, bilo bi puno komotnije da je čovjek rođen na nekom normalnijem mjestu. Ali tom istom ljubavlju kojom volim ovo ludo mjesto volimo i neko normalno", govori.
Sutra vam izlazi album, klasično simfonijsko djelo. Pupak svijeta, vidjela sam naslovnicu albuma, ljubite pupak trudnici koja na trbuhu ima istetoviranu kartu svijeta. Zašto?
"Taj je projekt počeo kao narudžba iz Bazilike Saint-Denis u Parizu, to je crkva u kojoj su su sahranjeni francuski kraljevi. Imao sam narudžbu da pišem za Hrvatski nacionalni simfonijski orkestar, violinski koncert. Onda sam ga pisao jer se violina svira u tri osnova manira - kršćanski kako sviramo klasičnu glazbu, na Orijentu sviraju posve drugom tehnikom… Tako da sam pisao jedan mali, violinski koncert koji ima takvu utopijsku želju da nas stavi sve zajedno. Meni je to lakše, političarima je to nemoguće. Ako zamislimo da je zemlja mati, a jest, onda naravno da sam stavio na svoj omot glazbe koja bi htjela da nas utopijski miri, zemlju i njen simbol - trudnu ženu", navodi.
Rijetko se tko može pohvaliti dugom karijerom kao vi. Iduće godine je 50 godina od prvog albuma Bijelog dugmeta. Još vam nije dosta koncerata, putovanja, albuma?
"A ne. To je jedna narkomanija koja se ne liječi. To imati cijeli život kotače ispod sebe, teško je to izliječiti", govori.
Ima li neka pjesma koju danas ne bi pjevali, a prije jeste.
"Ima ih puno. Kad pomislim da sam pisao, ja sam bio na 4. godini faksa, studirao filozofiju, trebao sam postati profesor marksizma, a pisao sam pjesme kao 'bekrija sam, cijelo selo viče, jesam, što se koga tiče'. Takvih. Vjerojatno dok čovjek ne napiše te prve pjesme, ne bi napisali ni neke iduće. Vjerojatno Beatlesi da nisu napisali 'Love me do' i 'She loves you', ne bi ni stigli do bijelog albuma", tvrdi.
Bijelo dugme je bio rock band s narodnim štihom, neki su govorili i pastirski rock. Kasnije ste proslavili romsku glazbu. Kako komentirate to da se u nekim gradovima u Hrvatskoj zabranjuju koncerti narodnjaka?
"Ja volim vidjeti da se u Srbiji ima nekakva potreba za hrvatskim kičem, i da Hrvati imaju potrebu za srpskim. Meni je to simpatično. Branili ili ne branili, muziku je teško zabraniti", rekao je
Što slušate?
"Ja ne slušam ništa, ja sam kao stari ginekolog, kada dođem kući, ja ne mogu ni zamisliti, bez obzira što radi najljepši posao na svijetu da zamisli da ga radi. Ne slušam ništa", istaknuo je.
Sviđa li vam se trap?
"Pa to je sad neka podvarijanta hip hopa, to je, nije ništa novo. 70-ih od zapada, pisala se, govorila i slušala riječ. 70-ih u Sarajevu, pjesnici su imali pune koncerte kao rock'n'roll bendovi. Mladi pjesnici su tada govorili svoje stihove. Naravno, svijet ima potrebu da čuje riječ", kaže.
Pročitala sam da ste imali vinograd u Hrvatskoj. Imate li ga još uvijek, je li to plan jednom doći uzgajati povrće, pisati pjesme u miru.
"Ja sam od oca naslijedio u Sveti Petar Čvrstec. Nekoliko godina sam nastojao gajiti, ali je postalo sve teže. Taj vinograd me čeka jednog dana", zaključio je.
