A sada jedno nepopularno mišljenje: Umjesto dvojnog, možda možemo uvesti trojno iskazivanje cijena, da na polici piše koliko bi to koštalo i u hrvatskim dinarima. Da vas pravednički bijes uhvati svaki put kad uzmete WC papir i sjetite se koliko je sve bilo jeftinije tamo početkom 90-ih, i kako su tada cigarete koštale 7,5 dinara.
Ne bi bilo loše da imamo i četverostruko iskazivanje cijena: da se sve lijepo preračuna i u njemačke marke, jer i dalje ima onih koji se ne snalaze dok ne vide koliko bi to bilo u Deutschmarkama.
Dinari i marke trenutno su jednako relevantni kao kune: jer vrijeme s kojim uspoređujete više ne postoji, ono je prošlo i svršeno. Kavu ili kruh više nikada nećete platiti 8 kuna, fritule više ne koštaju 20 nego 40 kuna. Nema više točenih piva za 15 kuna na koncertima: sada je to 5 eura.
Usporedba sa cijenom u kunama zato vas jedino može baciti u očaj, svaka kupovina izaziva tjeskobu i bijes. Dvojne cijene nisu zaštitile potrošače, niti su spriječile trgovce i ugostitelje da nenormalno dignu cijene, nisu nas spasile od poskupljenja. Ne pomažu nego odmažu. Samo nas podsjećaju na vrijeme koje se više neće vratiti.
A problem je i praktične prirode, jer svaki odlazak po brašno i mlijeko sada je postao i sat množenja, dijeljenja i matematike, koja: budimo iskreni, većini baš i ne ide, vidjeli ste da su i PISA testovi pokazali da je trećina učenika matematički nepismena. A dok god cijena piše i u kunama: nećemo se naučiti na eure. Za sve nas bi bilo najbolje svijet ponovno upoznati u euroima: da se priviknemo na stvarnost u kojoj je pizza 10, macchiato 2 eura, a WC papir 3.I da kolektivno odustanemo od množenja s 7,53, jer rezultat je uvijek gorak.
