Poznati astronom Korado Korlević, gostovao je u RTL Direktu gdje je prokomentirao slučaj pilota TUI Airwaysa koji je na putu iz Britanije prema Grčkoj, negdje nad Slovenijom, ugledao jarka svjetla i pitao radi li se o vojnoj letjelici, a kontrolor mu je odgovorio da nema nikakve letjelice.
Što je to na nebu mogao vidjeti britanski pilot a da nije svemirski brod. Jarko svjetlo koje treperi i skače. Što bi to moglo biti?
Inače kada pričamo o britanskom pilotu, treba pitati šta im kolege Amerikanci rade. Mi smo tu u Zvjezdarnici u Istri malo, malo pa nešto iz Avijana osvijetlo okolo, a ponekad i iznad toga. Tako da smo radili i svjetla koja se dižu gore, i to 5000 metara gore. I to ne samo mi, nego i zvjezdarnica Linz. Ako imaš Amerikance blizu, onda se ne čudiš da ima svjetla na nebu.
Mislite li da ljudi brzaju za zaključcima: čim nešto bljesne na nebu, odmah su mali zeleni, leteći tanjuri, dosjei X.
Nama je za najgori slučaj trebalo dva dana da otkrijemo. Nije jednostavno. Nama je posao da, kada se pojavi nešto nepoznato moramo naći što je bilo. Drugi kada ne mogu to je onda nešto nadnaravno, vanzemaljsko.
Zadnjih dana opet se puno priča o neidentificiranim letećim objektima. Sigurno ste čuli što su umirovljeni marinci ispričali pred Kongresom. Da vlada sve zataškava, da imaju biološke ostatke neljudskog pilota. Što kažete na to?
Za početak ja bih bio kriva osoba za to pričati jer okolo se priča da sam ja potplaćena osoba od strane vanzemaljaca i treba lagati oko toga. Ali ima onaj drugi dio priče, da se to ne da sakriti. Kad bi imali minimalni komadić bilo čega. Pričamo o mikromu. Mi smo danas u stanju iz toga otkriti otkud je došla, kako je napravljeno, što je bilo. Sva ta svjedočenja pred Kongresom, priče okolo je ona klasična ljetna priča kada se američki predsjednik nađe u problemima i onda treba naći neku priču koja skreće pažnju i sada su na red došli vanzemaljci, leteći objekti.
Kada je Bill Clinton imao problem Lewinski, bio je to život na Marsu i to je standardna ljetna priča.
Čovjek već više od 60 godina pokušava pronaći inteligentna bića i civilizaciju koja nije naša: ali dosad nemamo nijedan dokaz.
Imamo matematiku, nije ona za baciti. Imamo statistiku koja tvrdi da mora biti. Statistički nismo sami, a onda dolazimo do brojeva udaljenosti i vremena koja govori, da čak i ako ima nekoga, najvjerojatnije naša civilizacija neće sresti nikoga, a ako i sretne, bit će strojna civilizacija, neće biti biološka. Neće biti slični nama, neće biti organske tvari, slični nama nego nešto strojno.
Mali zeleni se nikada neće dogoditi?
Riječ nikad u znanosti se ne koristi. Apsolutno je isto ne postoji. Jako, jako je malo vjerojatno da ćemo sresti nekoga, a još da je zelen, gotovo da nema razloga zašto bi bio netko zelen. Ako bi trebao biti, kad pogledamo kemiju, biramo plavo ili crveno.
Rekli ste još jednu zanimljivu stvar - to više ima veze sa psihologijom nego s astronomijom. Zašto?
Mi imamo strašnu potrebu za pokroviteljem. Pogledajmo vijesti, novine, tu je hrpetina strašnih vijesti koja pokazuje da je naša civilizacija u kupusu i neće se izvući. Svaki put kad je takva situacija tražimo spasitelja. pričamo sada o nepoznatim letećim objektima. Nije sada njihov vrhunac, on je bio u trenutku kad se pojavila atomska bomba i tražilo se spasitelja koji će nas spasiti od nuklearnog holokausta. I vanzemaljci pametniji, bolji, ljepši, inteligentniji od nas su bili ti koji su trebali spasiti situaciju. Sada smo u situaciji koja nije bajna, vidimo kulturni kolaps svuda oko nas i opet se traži spasitelja.
