Masakr na glazbenom festivalum, a potom i upad Hamasa u kibuce gdje su nasumično ubijani civili, ostat će urezan u kolektivno sjećanje židovskog naroda kao najveći pokolj koji su doživjeli nakon Holokausta.
No, od 7. listopada posljedice rata Izraela i Hamasa europski Židovi osjećaju i u vlastitoj svakodnevici. Od tada se u Francuskoj dogodilo više od 1600 antisemitskih incidenata, gotovo četiri puta više nego u cijeloj prošloj godini. I kako za Direkt kaže Marie-Sarah Seeberger, sve to itekako utječe na njihov život.
"Iskusili smo prijetnje, izravno prema ljudima, ali i prema školama. Mnoge židovske škole su bile zatvorene, mnogi su roditelji odlučili ne slati svoju djecu u židovske škole poslije 7. listopada na nekoliko dana. Isto tako imamo iskustva da se neki ljudi suzdržavaju od korištenja taksija, jer se ime može pojaviti, pa su se ljudi bojali da bi im vozač mogao prijetiti", ispričala nam je Marie-Sarah Seeberger.
Da je takav strah opravdan, govori i jučerašnji incident na pariškom aerodromu, gdje je taksist verbalno napao židovsku obitelj iz Izraela, vičući da bi ih sve zaklao.
Antisemitskih incidenata ima i u Njemačkoj, opterećenom kolektivnom odgovornosti za najveći zločin u povijesti čovječanstva, iako se i tu vlast silno trudi pokazati da mjesta za antisemitizam nema.
"Oni koji žive u Njemačkoj i koji dovode u pitanje pravo Izraela na postojanje ili čak u tu perspektivu stavljaju Holokaust naići će na naš odlučni otpor sa svim njegovim posljedicama", izjavila je baš danas njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. Tako su u Njemačkoj zabranjeni propalestinski prosvjedi, ali su se neki i bez obzira na zabranu održali.
Na sinagogu usred Berlina bačen je Molotovljev koktel, što je pozorno pratila i naša sugovornica Daria Lieberman koja blizu živi, i nije joj bilo svejedno.
"Trgovinu preko puta moje kuće vode muslimani, i bojala sam se ići u kupovinu dva tjedna, trebala sam čekati da se smirim, ali onda sam otišla i dočekali su me kao i obično", rekla nam je Daria. Dok se neki boje nositi jarmulke na glavi, ili govoriti u javnosti hebrejski, Daria nam je ispričala kako se mnogi Židovi u Njemačkoj antisemitizmu odlučno suprotstavljaju.
"Jednog dana sam vidjela Davidovu zvijezdu na rasvjetnom stupu ispred moje kuće. U mojoj zgradi živi izraelski par, nazvala sam i pitala što misle o tome, rekli su mi 'da, idemo zajedno to očistiti'", kaže Daria Lieberman.
Kao mala zemlja, s malom židovskom zajednicom, Hrvatska zasad ne bilježi antisemitske incidente, ali opreza i straha ima i ovdje. "U Zagrebu postoji nekoliko židovskih institucija i naravno da ljudima nije bilo svejedno netom nakon 7.10. ići u iste, i naravno da im nije lako da ih se prepoznaje kao Židove, zato što se boje ljudi koji mogu iz hira reagirati zato što u nekom momentu misle da bi trebali reagirati", kaže Maja Cimeša Samokovlija.
Problem je, kako izgleda, u jednostranom pristupu, jer se u ratnoj situaciji izjednačava izraelska vlast sa cijelim židovskim narodom, kao i Palestinci s Hamasom. "Izrael nema problem sa Palestincima. Osobno imam i prijatelje Palestince, jako puno prijatelja Arapa koji su Izraelci, kršćani ili muslimani. Mi nismo, niti ćemo ikada imati problem s njima. Mi imamo problem s terorističkom organizacijom Hamas", zaključuje Samokovlija.
A kako Hamas želi uništenje države Izrael, širenje antisemitizma savršeno im odgovara. Ali kako pokazuju prosvjedi od Pariza, preko Berlina, do Londona, ljudi su odlučni tome reći - ne.
