Dovršenje nove luke vrijedne 12 milijuna eura prilika je bila za Saljane, ali i ostale stanovnike Dugog otoka da naprave pravu feštu na koju su pozvali premijera i nekoliko ministara.
Svaka saljska fešta počinje Tovarećom mužikom u koju se muška populacija učlanjuje rođenjem, a ispisuje smrću. Prema otočnom simbolu magarcu stariji se članovi nazivaju tovari, a mlađi pulići i uz puno buke, ali svi u ritmu - "ruču".
"Imamo bubnjeve, tri bubnja, svatko radi drukčiji ritam, imamo šumpreš i ruke. Šumpreš je stara pegla puna vida i tako željeznih stvari da šuška", kaže desetogodišnji vođa Pulića Luka Morić.
Otvaranje nove luke malo je tko propustio u mjestu s oko 600 stanovnika.
"Svijet je lijep, ali dom je najbolji. Evo 20 godina već da se vraćamo svake godine, provodimo ljeto ovdje i uživamo sa svojom rodbinom, s turistima i s gostima", kaže Ante Dominis koji živi na relaciji Kanada - Hrvatska, a na feštu je došao s velikim hrvatskim barjakom.
Don Frane Šindija, koji je prije nepunih godinu dana postao župnik Sali, Žmana i Luke na Dugom otoku, oduševljen je pozitivnom otočnom atmosferom i načinom života koji je pun zajedništva i sloge kao nekada: "Vidi se da se budi otok ustvari. Kažu da su otoci mrtvi, a ja to ne bi mogao reći za Dugi otok i Sali. Ima puno mladih, mladih obitelji, krštenja i vjenčanja".
Općinski poticaji od osam tisuća eura po djetetu, koje je uveo načelnik Zoran Morović (HSS), izgleda da daju rezultata, pa se broj prvašića u šest se godina udvostručio. A djeca ovdje još uvijek odrastaju uz ribarenje.
"Volim s tatom ići na ribe i s prijateljima igrat lovice", kaže Ivano Filipi kojega smo zatekli kako s ocem Faustom raspetljava parangale na brodu. Otac nema dvojbi oko ostanka na otoku: "Topim parangale i uživam. Ne bi to mijenjao ni za kakav posao na kopnu. Samo more".
Uz ribarenje i turizam, za otočnu ekonomiju još uvijek je važna i tvornica za preradu ribe ("Mardešić") izgrađena davne 1905.
"U tvornici radim već 40 godina i lijepo mi je. Radim, primam plaću, udana sam, imam familiju i moram se boriti za to", kaže Snježana, jedna od domaćih radnika na punjenju konzervi sa sitnom plavom ribom.
Od 130 radnika, polovicu čine stranci, pa je svoje mjesto prije pola godine na otoku našla i Filipinka Ruth.
"Lijepo je, dobro" kaže Ruth. Na pitanje je li već naučila hrvatski, odgovara na hrvatskom i pomaže se gestikulacijom: "Malo, malo hrvatski".
Svježe preuređena kultna knjižnica i čitaonica saljski je dnevni boravak na rivi, a njen dugogodišnji ravnatelj i spiritus movens proveo je uzvanike kroz knjižnicu, ali i svečani program na rivi na kojemu je duhovitim opaskama nasmijao prisutne, pa i Andreja Plenkovića kojemu je rekao da mu je drago što je duže govorio, jer je on toliko boravio na njegovom mjestu.
"Knjižnica je poduplana, knjižnica to su ljudi, Saljke i Saljani, svi turisti iz cijele planete zemlje. Knjižnica ima članove, otkad sam u njoj iz 120 svjetskih gradova i sela", kaže poslovično vedri Ante Mihić, ravnatelj Hrvatske knjižnice i čitaonice Sali.
Kao prvi premijer u tri i pol desetljeća Sali je obišao i Andrej Plenković kojem su se odmah probudili otočni geni.
"Dok smo mi dolazili, već sam ja rekao u brodu njima, gledaj sad, vidjet ćeš ovo, na ovim malo većim otocima, koji su spojeni, gdje je druga dinamika života, nije realno i točno tako se dogodilo. Lijepo je bilo", oduševljen je bio otočnom atmosferom premijer i dobacio kako šteta što više nema Smoje da to prenese autentično.
