Trideset punih godina je prošlo otkako je tragično nastradao autor slavne - "Kalelarge", himnične "Tamo gdje sam rođen", antiratne "Stop the war", ali i pjesme svih dalmatinskih slavlja – "Večeras je naša fešta".
"U ono vrijeme sam ja bila u svome điru, što bi rekli, ali poslije kad sam putovala po Australiji, po Kanadi, Americi i tako dalje, onda sam tek vidjela tko je Tomislav Ivčić, koliko je on zapravo velika zvijezda, on je u ono vrime radija stadione", poručuje pjevačica Zorica Kondža.
Tomislava Ivčića su Zorica Kondža i maestro Joško Banov upoznali dok je služio vojni rok u splitskoj luci Lora.
"Sjećam se jedne večeri kad je jedan momak doša po Tomislava Ivčića u kasarnu da ga izvuče u grad, mlad jedan momak, ja ga tada nisam poznavala. On bi njemu donio civilnu robu", kaže Kondža.
Taj momak je bio Mladen Grdović. Rođak, suradnik i najbolji prijatelj autora 250 pjesama i 20-ak svevremenskih hitova.
"Najviše što smo prodali smo on i ja u suradnji Duo pegla, prodali smo 450 tisuća primjeraka ’87. godine.. Najbolji smo prijatelji bili daleko, iako je Tomislav stariji od mene šest godina. U svakom slučaju, pogodilo nas je, pogodilo nas je sve. I dan danas fali mi kao čovjek", tvrdi pjevač Mladen Grdović.
Najviše ipak nedostaje obitelji.
"Ja sam valjda bila jedina, ja, brat i sestra, osoba koja na "Večeras je naša fešta" nije zapjevala na nijednoj fešti, već je ukipljeno stajala i čekala da prođe. A danas je to drugačije. Jasno mi je koja je ostavština ostala iza mog oca. Volim tatine skrivenije pjesme, to su "Ti i ja", "Voli me", govori kćer Tomislava Ivčića, Izabela Vrtar Ivčić.
Od malih nogu ga je poznavao i s njim se obiteljski družio i poznati zadarski ugostitelj. Malo koju večer mu pokojni Ivčić nije navratio u restoran u kojem se uvijek pjevalo .
"Ja kažem: 'Braco, nemoj me zafrkavati, ne mogu na nogama stati, idemo ća', I on skine gitaru i počne pivati: 'Zdravo gazda, gdje si, što si tako tužan? Znam da nisi lijep, a nisi ni ružan", a ja se rasplaka, otključa i mi do osam ujutro ostali", govori ugostitelj iz Zadra, Erik Pavin.
Ako ne anegdotu, u Zadru malo tko nema barem jednu Bracinu pjesmu koju smatra svojom.
