Prvo prenoćište za beskućnike u Hrvatskoj otvoreno je i volonteri rade punom parom.
"Sve ove donacije koje smo prikupili ovih dana, slažemo gledamo napraviti cijeli prostor što ugodnijim za korisnike", govori volonterka Ivana.
"Trenutno sortiram garderobu koju smo dobili od ljudi koju su nam donirali. Dosta je da garderobe muške i ženske", kazala je volonterka Sanja.
Volonteri su novcem od donacija preuredili cijeli prostor od poda do stropa.
"Bit će ovdje dostupno deset ležaja, dolje će biti dostupno osam ležaja, ako treba razvlačit ćemo ovako kauč", govori predsjednica udruge Institut i idejna začetnica Varja Bastijanić.
Na realizaciji ideje Varja je radila pune četiri godine. Ističe kako će ovdje moći prespavati svi - bez procedura. I oni bez osobne iskaznice i oni bez uputnice Centra za socijalnu skrb.
"Jedan velik broj beskućnika nema osobnu iskaznicu, nema adresu, nema ništa i automatski ne mogu dobiti uputnicu CZSS-a i imamo jedan drugi fenomen a to je da se u Hrvatskoj beskućništvo najčešće veže uz stanovanje, krov nad glavom", kazala je Bastijanić.
A još je više onih, kaže koji žive u neljudskim uvjetima, bez struje i vode. Ovdje će od sedam do sedam moći dobiti obrok, topli krevet i miran san. Koliko je on važan zna Mara.
"Jako loš osjećaj kad osjetiš da ne pripadaš nikud", kazala je bivša beskućnica Mara Renić.
Prije sedam godina Mara je ostala bez supruga i bez krova nad glavom. Mala mirovina natjerala ju je u beskućništvo. Uz pomoć prihvatilišta stala je na noge. Danas i sama pomaže. Pomoć u ključnom trenutku, kaže, spasila joj je život.
"Znali su me pitati koliko puta će netko moć doći. 365 puta. Znači nema granice. Koliko god ljudi dođe na vrata, mora dobit krevet", kazala je Bastijanić.
"Uvijek je lijepo dat drugima ako ništa drugo barem vrijeme", govori volonter Emil.
U Puli na cesti trenutačno spava 30-ak ljudi. Nisu svi Mara i možda će teže ponovo uskočiti u tračnice, ali svatko je vrijedan da mu društvo bude pogonsko gorivo.
