Autobusna tragedija u Veneciji zavila je dio Like u crno. Ondje već više od godinu dana žive i brojne obitelji Ukrajinaca koje su pobjegle od rata. Njih petero u nesreći je izgubilo život, među njima troje odraslih, ali i dvije djevojčice. U Korenici je tim povodom Dan žalosti, a sve su zastave na pola koplja. Na prozoru škole koju su pohađale stradale djevojčice vijori se crna zastava.
Jedna je bila sedmi, druga tek peti razred. Njihove klupe sada su prazne, a djelatnici škole još ne vjeruju da ih više nema. ”Curice dugih plavih kosa, kao anđeli kad se nasmiju znači stvarno evo…jučer sam s razrednicima pričala, to su bile vrijedne djevojčice, radile su redovito, dolazile na nastavu, njihovi nastavnici kažu da ih i dalje vide na njihovom mjestu”, govori ravnateljica OŠ Franje Tuđmana u Korenici, Dražena Aračić.
Otac jedne od poginulih djevojčica, radnik je gradskog poduzeća. U tragediji je izgubio i punca i punicu, a odmah po dojavi, otputovao je u Italiju. Direktor tvrtke Komunalac u Korenici, Franjo Anđić, rekao da je djelatnici već skupljaju pomoć za kolegu.
”Imamo odluku o solidarnoj pomoći za ovakve slučajeve, a već su kolege počele pripremati između sebe određenu visinu pomoći. Pokušat ćemo Romanu umanjiti bol, ali to je nenadoknadiv gubitak.”
Riječ je o dvjema obiteljima iz Hersona koje su bježeći od strahota rata, krajem svibnja stigle u Liku. Bili su smješteni u Hotelu Macola, a na kobni je put krenulo njih osmero. Troje preživjelih još je u bolnici u Italiji.
"Znam ih jako dobro, ove dvije obitelji su isto bile prijatelji. Došli su ovdje ja sam im pomogao da djeca idu u školu i s poslom”, prepričava koordinator za Ukrajince u Korenici, Andrej Ilkiv.
Neke je poznavala i Katarina, koja je i sama pobjegla iz Dnjipra. Prisjetila se posljednjih zajedničkih trenutaka. ”Bili su nasmijani, planirali su ovaj izlet oduševljeni jer su o tome maštali i onda tako sve tragično završi.”
U ovoj ličkoj općini živi oko 250 Ukrajinaca, a nesreća je pogodila mnoge.
"Imam isto veliku obitelj i isto kad se nešto desi teško pada, bez obzira bili rod ili ne”, govori Tomo iz Korenice.
Svjetlana iz Zagreba kaže: "U biti kako su ljudi bježali iz Ukrajine spasiti živu glavu na kraju su je izgubili u Veneciji. Strašno ne znam što bih rekla drugo.” Dan žalosti službeno traje 24 sata, ali tuga za pet tragično izgubljenih života, ostat će još dugo.
