Na 650 metara nadmorske visine u zadarskom zaleđu uglavio se pravi kameni ledenjak fascinantan svakom putniku namjerniku. "Čudo" u Medviđi najprije su obilazili planinari, a sada i sve više turista koji dolaze na obližnje seosko imanje entuzijasta koji je s obitelji doselio na pustu djedovinu u srcu bukovačkog krša.
"Kameni ledenjak" dug oko 350 metara ispod brda Kunovac oduvijek je fascinirao svojim misterioznim izgledom. Mještani kažu da postoji legenda prema kojoj je bog želio pomoći ljudima koji žive na ovom području koje je ljeti izrazito vruće i nema vode tako što im je napravio rupe u kamenju u kojemu se zadržavala voda. A onda je vrag vidio da ljudima dobro ide, pa je noktom izrezbario sam ovaj kamen i napravio pukotine.
Kako je zaista nastao, reći će stručnjaci Ministarstva zaštite okoliša čija bi studija trebala biti osnova da geološki fenomen, sada zaštićeni prirodni krajobraz, postane geološki park. Pokretač inicijative je mještanin Goran. "Ovo je najprije bila planinarska ruta, a evo sada nas otkrivaju i turisti. Drago mi je da ljudi dolaze, ovo je moj kraj. Drago mi je da ljudi primjećuju ljepote moga sela i moje Medviđe", kaže Goran Katuša.
Serviser klima uređaja porijeklom iz Medviđe s obitelji se iz Zadra vratio na djedovinu prije četiri i pol godine. Odlučili su stvoriti dom u stoljetnoj kamenoj kući, ali se i baviti seoskim turizmom.
"Ovo se u našem kraju zove vatrenica. Znači, to je bila i kuhinja i dnevni boravak, tu se živilo i kuhalo, čak se i spavalo. Ovo je ognjište, to je bio temelj kuće", pojašnjava Goran, dobar poznavatelj seoske povijesti i starinskog načina života.
Omiljeno mjesto na imanju
Vatrenica bake Janje omiljeno je mjesto na imanju i svim njihovim gostima. "Kašlju, peku ih oči, ali oni to ne mogu doživiti nigdi drugo", smije se domaćin koji im na kominu uvijek nešto i ispeče.
Pronalaze ih turisti iz cijelog svijeta, a da oporu Bukovicu zapamte kao toplu pobrine se Goranova supruga Katica. "Dočekamo ih s domaćim proizvodima, napravimo im peku, bude masu dice. Ove godine su svi gosti bili s petero-šestero dice, pa ja napravim palačinke, uštipke, neku domaću deliciju", kaže Katica Katuša koja domaće proizvode nabavlja i iz susjednih zaseoka i sela.
Oboje su planinari, pa je život u prirodi i u blizini Velebita za njih ostvarenje sna. "Mir, daleko manja užurbanost, iako putujem svaki dan za Zadar šta se tiče rada, ali kad bi mora i odmarat u nekom užurbanom gradu, tu se stvarno ne bi ugodno osića", siguran je Goran u izboru sela za grad, ali i Katica. " Jednostavno živim onako kako sam oduvik tila. Lipo mi je. Ne bi minjala ovo sad, kako se sad razmišljam, kako se sad osjećam, za ništa drugo na svitu", kaže ona.
Njihov šestogodišnji sin Lovro ide u vrtić u Benkovcu, a dogodine će u školu u susjednom selu. Kod kuće mu ne nedostaje četveronožnih prijatelja poput psa Ronija. "Igram se sa životinjama. S Ronom i ovom drugom, Dorom. Hrčak mi je umra", kaže Lovre. Katuše vjeruju da su sinu omogućili bezbrižno odrastanje na selu gdje se, smatraju, može itakako ugodno i lijepo živjeti.
