Vojnicima nije lako jer su u odori pod 20 kilograma teškom opremom tri dana hodali od Udbine do Knina. Krenuli su s pjesmom rano ujutro, a sunce je već nesmiljeno pržilo.
"Iskreno, najteže iskustvo mog života, ali vrlo zahvalno iskustvo. Našli smo sebe, izgradili smo najbolji tim na ovoj planeti jer smo nepokolebljivi u bilo kojem trenutku", kaže desetnik Andrej Matijević iz Vojno-obavještajne satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade.
A instruktor ih hvali kao visoko motivirane polaznike. Trodnevna hodnja na vrhuncu toplinskog vala zahtjevna je i za najspremnije.
"Uspjeli su po ovim ekstremnim uvjetima. Međutim, ovo je nama izazov, mi ovakve uvjete volimo i želimo jer tu se pokazujemo od čega smo satkani", ističe desetnik Stipan Stažnik, instruktor Središta za razvoj vođa "Marko Babić".
Zbog ekstremnih vrućina uglavnom se hodalo noću i odmaralo danju. To ima svojih prednosti, ali i mana.
"Noć ima svoju moć. Tu se pokaže koncentriranost ljudi, hodaju umorni, a ne vide kuda hodaju. Dolazi opet do umora, koncentracije gdje bi hodali i, naravno, neprospavana cijela noć", kaže časnički namjesnik Mato Bjelovarac, prvi dočasnik Središta za razvoj vođa "Marko Babić".
"Bilo je dosta naporno, pogotovo kad smo završili tu noćnu hodnju, pa kad smo preko dana spavali. Bile su velike vrućine, pa se nismo uspjeli baš odmoriti koliko smo htjeli, ali na kraju smo uspjeli i svi završili hodnju", ističe poručnica Nikolina Ljubičić, pripadnica 2. Mehanizirane bojne "Gromovi" Petrinja.
Spašavala ih je, kažu, promišljena i pravovremena logistika iskusnih instruktora.
"Improvizacija je kod nas na prvom mjestu. Nađemo si hladovinu, nađemo si povjetarac negdje gdje će nas malo osvježiti. A meni se slaže na cijeli taj način što bi nama pasalo, i civilima. Naručujemo lubenice izotonična pića koja bi vratila elektrolite u tijelo i voće koje vas vraća u život", kaže časnički namjesnik Mate Bjelovarac, prvi dočasnik Središta za razvoj vođa "Marko Babić".
Pored 23-oje kolega i tri kolegice iz Hrvatske vojske, ali i dvojice slovenskih polaznika obuke, za najspremnijeg su međusobno izabrali 51-godišnjeg mornaričkog dočasnika, ujedno i najstarijeg među njima.
"Dvojica od 36-37, ostalo su 25-26 godina. Znači zvali su me ćaća, dida i tako.. A srce puno kao kuća. Ponosan sam što su me momci izabrali za najpolaznika jer sam puno, puno stariji od njih. Mislio sam da neću izdržati, stvarno je bilo teško", napominje narednik Petar Buljan, Mornaričko-desantno pješaštvo Ploče.
Ali na kraju su još jednom dokazali svoje geslo kojim se bodre upravo kada je najteže izdržati, a to je da "znoj štedi krv".
POGLEDAJTE VIDEO: Bošnjaci nakon dva tjedna izgledaju neprepoznatljivo: 'Pomažu nam svi, vojska i dobrovoljci...'
