Djevojka (17) umalo je poginula nakon što joj je noga ostala priklještena vratima autobusa zagrebačkog javnog prijevoza. Vozač ZET-a samo je nastavio voziti kao da se ništa nije dogodilo. O svom traumatičnom iskustvu maloljetna djevojka govori, a njezina majka svjedoči o nepravdi koja je uslijedila. Od prvog dolaska na hitni prijem do policijskog zapisnika o cijelom događaju prepričale su sve Dajani Šošić.
Kako je došlo do strašne situacije u petak navečer?
"Krenula sam na jednu proslavu i išla sam taksijem do Zaprešića, taksi je stao s jedne strane ja sam znala da svakog trenutka treba doći bus s kojim trebam ići. On je stao na suprotnu stranu i potrčala sam prema njemu i dolazila sam sa zadnje strane, najbliža su mi vrata bila zadnja, zakoračila sam jednom nogom i vidjela da su se vrata zatvorila, a nije se oglasio alarm za zatvaranje vrata i svi su me pogledali, valjda će se vrata otvoriti i nakon par sekundi je samo krenuo, meni su stvari ispale iz ruku, počela sam vrištati i tu sam pala i vukao me 40 metara".
Tebi se noga zaglavila u vratima?
"Da, par sekundi me vukao, znam da sam gledala kotač i samo molila Boga da ne završim pod tim kotačem i iskreno se ne sjećam, noga mi se odglavila".
Koliko je trajao taj užas kad te vukao?
"Sigurno sedam do 10 sekundi, bilo je užas i kad mi se noga odglavila samo sam se ustala. Bila sam u šoku, prilazili su mi ljudi i pitali me jesam li dobro, trebam li hitnu, valjda od šoka nisam niti bila svjesna da ja imam rane po tijelu, da se to desilo. Rekla sam ljudima ne, donesite mi samo obloge ja moram ići".
Je li bilo krvi?
"Da, bila sam puna rana, curila je krv ali ja nisam niti pogledala svoje tijelo, znam da nisam osjetila nikakvu bol".
Još uvijek si bila u šoku?
"Da, u tom mi je trenutku jedna žena prišla i rekla je da je čula moje vrištanje i jesam li dobro. Rekla sam da nisam i tu sam počela plakati jer sam tad sam realizirala što se desilo".
Jesi vrištala dok te vukao bus?
"Da, vikala sam stani, vrištala sam, mislim da su me svi čuli tamo".
Nitko, ni putnici ni vozač nisu primijetili što se događa?
"Da, kad sam odglavila nogu mislila sam da će bus stati. Bus nije stao samo je nastavio. Unutra je sigurno bilo dvoje ili troje ljudi, unutar busa".
Je li moguće da nisu ništa mogli primijetiti?
"Ja sam još vrištala, mislila sam valjda će čuti vrištanje ili nešto ali nitko nije reagirao".
Na kraju su ti pomogli ljudi koji su se zatekli tu?
"Da, koji su čuli moje vrištanje. Pozvali su me u stan i pozvali su mi mamu i otišli smo na hitnu u Zaprešić".
Gdje je glavnina ozljeda?
"Desna noga, obje ruke, trbuh i cijela leđa".
Je l' te jako boljelo?
"Da, pogotovo trbuh i leđa".
Što je bilo na hitnoj?
"Oni su istog trenutka pozvali policiju i očistili su mi rane i stavili zavoje. Mama je pitala mogu li dati uputnicu za Klaićevu, gdje su oni rekli nije potrebno, ako želite možete, ali nije potrebno, možete mirno otići i spavati. Mama me potom pitala želim li u Klaićevu, ja sam rekla da, i tu su nam napisali uputnicu i otišli smo tamo".
Koliko si dana ostala u Klaićevoj?
"Došla sam u petak navečer, kasno i ostala sam do ponedjeljka ujutro".
Kako se sada osjećaš?
"Sutra imam prvo previjanje nakon što sam došla doma, dalje ćemo vidjeti kako će ići".
Jesi još uvijek u šoku?
"Ja nisam još svjesna toga, nisam svjesna što se dogodilo, kada sam vidjela sve to na vijestima, meni to ne dolazi do glave, nisam svjesna da je tolika stvar. Meni se to u sekundi desilo, otišla sam odmah u bolnicu i nisam imala vremena razmišljati o svemu tome".
Odlučili ste izaći u javnost? Je li dobro da se govori o tome?
"Ja kad sam rekla to sve na Klaićevoj, mene su pitali jesmo mi to dobro čuli, je li moguće da netko vuče osobu i da ti to ne primijetiš. Da me još tri sekunde vukao završila bih na toj cesti gdje je raskrižje i završila bih pod kotačem, gledala sam u kotač, molila sam Boga da ne završim pod njim".
Je li vas itko iz ZET-a nazvao?
"Ne, policija sve rješava, vidjet ćemo što će biti. Obavljen je razgovor s vozačem, vidjet ćemo kako će bit".
Zovu te kolege iz razreda?
"Da, nisu vjerovali, pitali su me je li moguće da se tebi to desilo. Moguće je očito".
Jesi uspjela doći sebi? Jesi se smirila?
"Jesam, lakše mi je doma ali vjerojatno će mi biti lakše kad sve prođe i kad sjednem i razmislim što je sve bilo i da je moglo biti puno puno gore, ali hvala Bogu nije".
Potom je svoju stranu iznijela majka djevojke.
Prešutjela vam je informaciju, nije htjela da se brinete?
"Da".
Kako je došla informacija do Vas?
"Informacija je došla da sam je zvala i ona se meni javila i rekla mi je budem te poslije nazvala sada ne mogu. Na to sam ja pričekala minutu, glas mi je bio čudan. Zvala sam je poslije pet ili šest minuta, nije bilo odgovora. Znala sam kao mama da nešto nije u redu, pokušala sam ponovno zvati, šesti ili sedmi put mi se javila i rekla mama tu je nekakva nesreća i poklopljena je slušalica. Nisam znala što je, pokušala sam ali nekako mamina sumnja, mučilo me da nešto nije uredu. Javila mi se poslije jedna gospođa i rekla je da je kod njih u stanu, zguljena je, sad će doći moj dečko kod vas, ja sam bila kod srednje škole. I tako je i bilo, ušla sam u stan, pogledala svoje dijete i nisam ga prepoznala".
Bilo je poprilično ozlijeđena, zguljena?
"Da. U tom sam trenutku vidjela glavu i nogu, ovo drugo sve je bilo crno, zguljeno".
Jeste se jako uplašili? Grozan je to šok? Što vam je prvo palo na pamet?
"Mislila sam da ju je auto pokupio, nije i ništa u tom trenutku rekla. Spustili smo izašli smo iz stana i taj nas je dečko odvezao na hitnu. Rekla im je nemojte zvati mamu, mama će se splašit, rekli su joj moramo zvati mamu, mama mora znati. Kad smo došli na hitnu, nazvali su policiju i policija je došla, moja je kćer dala izjavu, policajac je otišao van. Meni su rekli, ovo je ništa, malo je zguljeno, malo ćemo oprati, možete ići doma mirno spavati. Rekla sam molim vas dajte mi samo papir i ja idem u bolnicu. Iznenadilo me kad su mi rekli da je ništa, da je površinski samo zguljeno".
Nikakvog pregleda osim vanjskog?
"Ništa, malo su očistili alkoholom, malo smotali. Otišli smo u Klaićevu, pitali su nas gdje smo bili mi smo rekli u Zaprešiću, i da su rekli da nije to ništa. Oni su nas pogledali i rezali su to sve nabrzinu da to skine da se očisti, da ne bi dijete dobilo sepsu. Znam da me u jednom trenutku stisnula, ugrizla za ruku od šokova".
Je li vam se itko javio iz ZET-a?
"Nitko mi se nije javio, ja niti ne znam tko je moje dijete vukao, koji je vozač bio. Iz ZET-a se nitko nije javio, nitko nije došao".
Je li vas to razočarava?
"Naravno. Hvala Bogu da je dijete živo".
Hoćete li tužiti ZET?
"Naravno".
Još je završilo dobro, a moglo je biti i gore?
"Svi smo mi u prometu u vožnji, ali smatram da kao vozač bez obzira se možeš okrenuti vidjeti jesu li vrata zatvorena".
Razočarani ste i komentarima po društvenim mrežama?
"Jako razočarana. Pitala bi ih kako bi se osjećali da im se to desilo?"
Je li bi vam značilo da vozač nazove i da se ispriča?
"Jako bi mi značilo, to sam i očekivala, smatram da mu ništa ne znači to dijete, a sutra mu neće značiti pet ili šest da se desi to. Želim stati tome na kraj, želim spasiti druge. Nije u pitanju samo moje dijete nego svi ljudi koji se voze i koji su u prometu".
Dijete nije imalo slušalice?
"Nije imala slušalice, imala je u torbici labelo, vesticu i da je imala tako vuči tijelo po cesti, nema opravdanja i da je to moj sin napravio stojim iza toga. Budi čovjek, došli i reci desilo se, desilo se".
