Ribić, naravno, ne smatra da su izdali članstvo, nego se, kako kaže na kraju pisma, koristi sarkazmom. Između ostalog, u pismu koje donosi Index.hr Ribić govori o odnosu prema nenastavnom osoblju.
'Ja sam jedan od peteročlane sindikalne bande koji vas je izdao'
"Odlučio sam osobno vam napisati ovo pismo. Dopustite da se predstavim: ja sam jedan od peteročlane sindikalne bande koji vas je izdao. To sam radio punih 30 godina, ali eto, tek su me sada neki iz vaših redova otkrili. Predmet ovog pisma je: kako smo vas to izdali i zašto?
Zašto smo sve počeli? Zato jer bez našeg uključenja u štrajk te izdaje ne bi moglo biti. Naš Sindikat naknadno se priključio štrajku prosvjetara, uz tihu nelagodu njihovih sindikata, jer su se bojali da će naši zahtjevi biti razlog Vladi da odbiju njihove. Riskirali smo dobre odnose s njima.
Lagali smo vas kada smo rekli da se uključujemo zbog vas, zbog nenastavnog osoblja i lagali smo da se bojimo ako njihovim zahtjevima udovolje da će povećanje plaća za nenastavno osoblje u prosvjeti dovesti do toga da će njihovo nenastavno osoblje imati veću plaću od našega za ista radna mjesta. Lagali smo vas samo zato da bismo vas mogli izdati. Ta izdaja nam je toliko bila vrijedna da smo odlučili tri mjeseca od jutra do sutra raditi na štrajku, prosvjedima, pregovorima, a posebno kao mazohisti uživati u pljuvanju po nama kao ljudima po medijima.
Što se na kraju dobilo i za koga? Bez sindikalne organizacije nitko se ne bi u taj štrajk mogao samostalno uključiti, a samo zahvaljujući tom uključenju nenastavno i neznanstveno osoblje dobilo je „sramnih“ 6% rasta osnovice u tri navrata iduće godine i „sramni“ dodatak na plaću od 6,11% u istom razdoblju. Znanstveno i nastavno osoblje dobilo je samo porast osnovice od 6% jer oni nisu bili uključeni u ostale zahtjeve (nije izdaja, već nije bilo moguće)", piše Ribić u prvom dijelu pisma koje donosi Index.
Obratio se nenastavnom osoblju
Dalje se obraća nenastavnom osoblju koje će, piše, imati dvostruko veći postotni rast plaće od znanstvenog osoblja.
"Rezultat je da će nenastavno osoblje imati dvostruko veći postotni porast plaće od našeg znanstvenog i nastavnog osoblja, koje se u dobroj mjeri solidarno s vama uključilo u štrajk, znajući da se u štrajku za njih same isto ne potražuje. Dakle, nenastavno osoblje imat će tijekom idućih 13 mjeseci rast plaća od 12%, a znanstveno-nastavno 6,11 %. Da nije bilo izdaje, to bi sigurno bilo dvostruko za sve, zar ne?
Ove godine je rast plaća bio 5%, pretprošle godine 6% a prije toga 8 godina su plaće bile ili zamrznute ili smanjene. Dok su u zdravstvu liječnici dobili 7%, a nezdravstveno osoblje 3%, u našem sustavu je nenastavno osoblje dobilo više od nastavnog. Svi će dobiti još i 1500 kuna božićnice i regresa.
U čemu je izdaja? Optužbe se odnose na dvije stvari: prvo, dogovoren je dodatak na plaću a ne koeficijent, i drugo, zašto nije bilo još jednog referenduma?" piše.
Koeficijent ili dodatak
Dalje se osvrće na razliku koeficijenta i dodatka.
"Koeficijent ili dodatak! Postavlja se pitanje zašto je koeficijent tako važan? Umjesto radosti svih zbog dvoznamenkastog porasta plaća, i to prvi puta nakon 20 godina, razlio se bijes dijela neupućenih ljudi. Mi se ne možemo načuditi tome da je to tako važno da ruši čak i percepciju o učincima ove akcije.
⦁ Vjerojatno zato jer neki misle da je koeficijent stabilniji i sigurniji od dodatka. To sigurno nije tako. Istina je da su nam u prošlosti skinuli dodatak za vjernost službi, ali su nam skinuli i koeficijent. Za koeficijent su to napravili bez ikakvih teškoća, ali da bi skinuli dodatak za vjernost službi (tzv. 4,8 i 10%), jako su se morali pomučiti, do mjere da su nezakonito otkazali Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i na sudu. S druge strane, mi već 13 godina imamo prosvjetni dodatak od 13,7% koji se izborio 2006. godine štrajkom. Vrijedi isto i za dodatak za doktorat. ⦁ Zašto koeficijent nije stabilniji od dodatka? Zato što je koeficijent u rukama Vlade i ona o njemu jednostrano odlučuje, dok je dodatak ugovoren dvostranim aktom koji se bez naše privole ne može otkazati. Naravno, ništa nije trajno na ovom svijetu i sve se može oduzeti, ali pitanje glasi: što im je teže uzeti? Svakako je teže oduzeti dodatak nego koeficijent. ⦁ U utorak smo deset sati s Vladinim predstavnicima dogovarali Sporazum za nenastavno osoblje. Htjeli su da on nema pravnu snagu kolektivnog ugovora. To Vam puno govori. Dakle, nije pravi problem pitanje koeficijenta ili dodatka, već je problem da dodatak bude osiguran kao pravna obaveza Vlade. ⦁ Nadalje, Vlada najavljuje novu Uredbu o koeficijentima iduće godine ili godinu iza toga. Ako to napravi koeficijenti prosvjetara se mogu mijenjati i na bolje i na gore. Nema nikakve pravne sigurnosti. Međutim, dodatak će trajati najmanje do početka 2023. godine, a ako Uredbe ne bude, i dulje, kao i svi dodaci izboreni štrajkom. Zašto ljudi površno zaključuju? ⦁ Logika nekih ide ovako: mi smo nenastavno osoblje, mi smo uvijek u drugom planu, pa ako su nastavnici u prosvjeti ugovorili nešto za sebe drugačije nego za nas, onda to sigurno mora biti bolje nego naše. Potpuno krivo. Kao što gore vidite to nije tako. ⦁ Neki prigovaraju da smo najavili štrajk za koeficijente. Netočno! Najavili smo Vladi štrajk za dodatak jer je po sudu naše pravne službe veoma neizvjesna zakonitost štrajka za koeficijente. Stoga smo za svaki slučaj Vladi poslali zahtjeve za dodatak. S obzirom da se svako malo mijenjala situacija, jednom su se tražili dodaci, jednom koeficijenti (stvari su diktirali prosvjetari), mi smo se tome prilagođavali. U letku smo napisali da tražimo rast plaća (odnosno koeficijenta), a predsjednik Velikog vijeća je višekratno u javnosti govorio o dodatku. S obzirom da su u medijima dominirali čelnici prosvjetnih sindikata, njih ste više čuli nego nas. ⦁ Na referendumu smo odbili dodatak. Netočno. Na referendumu uopće nije bilo pitanje hoćete li dodatak ili koeficijent već prihvaćate li vladinu ponudu s obzirom na visinu povećanja plaća", piše šef sindikata.
Objasnio zašto nije bilo referenduma
Osvrnuo se i na napise po društvenim mrežama i neodržavanje referenduma o posljednjoj vladinoj ponudi. Kaže da za njega nije bilo vremena jer im je prijetila zakonska zabrana štrajka.
"Društvene mreže! Neki ljudi zaključuju prema onome što pročitaju na društvenim mrežama na kojima neupućeni ljudi oblikuju javno mnijenje. Neki očito misle da je tamo pamet koja se razlijeva po svijetu, i to veća nego što je imaju profesionalci u Sindikatu. Tko tako vjeruje jako će se prevariti. Na temelju manipulacija s ulice donositi zaključke o učincima Sindikata prije nego li do vas dođe vaš Sindikat s vjerodostojnom informacijom znači opasno potkopati snagu vlastite organizacije (bez koje ništa od ovoga ne bi bilo).
Ljudi će imati oko 12% veću plaću, dvoznamenkasti rast plaća što nisu imali dva desetljeća, a bave se optužbama o izdaji. Zar to nije frapantno!? To je fenomen digitalnog vremena. To je opasnost za kvalitetu demokracije. Nadamo se da će građani to osvijestiti kao što su već cijepljeni protiv medijskih manipulacija.
Zašto nije bio drugi referendum?
⦁ Najjednostavniji odgovor: zato jer nije bilo više vremena. Štrajk je trebalo prekinuti, jer je za nas postojao rizik da je ljudima u prosvjeti već dosta i da će Vlada ići u zabranu štrajka. ⦁ Referendum je bio nepotreban jer su zahtjevi našeg sindikata ostvareni. Kada je tako onda o prekidu štrajka odlučuju tijela Sindikata. To je uvijek logika situacije. Nije bio potreban niti referendum za 67 je previše, jer je Vlada usvojila sindikalne zahtjeve. ⦁ Vlada nije htjela čekati rezultate referenduma, zbog ekstremno brzog, površnog i negativnog utjecaja s društvenih mreža. Postojala je realna opasnost da sindikati neće stići objasniti prednosti dogovorenoga (a znaju da Vladu malo tko sluša što govori). S obzirom da su morali popustiti sindikatima, nisu htjeli riskirati daljnje produljenje agonije. U takvim okolnostima i Vlada ima svoje stavove od kojih ne odstupa. ⦁ Da smo odbili alternativa bi najvjerojatnije bila zabrana štrajka. ⦁ Što bi svi (face)bukaši radije izabrali? Zabranu štrajka bez povećanja plaća i plaćenog štrajka ili ⦁ povećanje plaća bez referenduma? To je bila stvarna dilema, a sve drugo su želje i snovi. ⦁ A što se tiče naše pozicije, vidjeli ste da mi nismo bili nositelji cijele priče. To su bila dva sindikata prosvjete, koji su tako odlučili i na to pristali, jer je to logično i dobro i za njihove ljude.
Kao ozbiljan čovjek ne mogu pristupiti ovoj neozbiljnoj i apsurdnoj situaciji drugačije nego sarkazmom", piše Ribić u pismu koje prenosi Index.hr.
