'Razumijem predsjednicu, nije se lako nositi s naslijeđem čovjeka o kojem se toliko priča'

Treći najveći hrvatski grad, Rijeka, proslavio je 70 godina oslobođenja od fažizma, a jedino je jedno malo selo u Zagorju obilježilo obljetnicu smrti onoga koji je s partizanima iz Rijeke potjerao fašiste. I ne samo iz Rijeke. 35 godina je prošlo od one nedjelje kada je Miroslav Lilić obukao crnu kravatu i objavio kako je "Umro drug Tito".

A o Josipu Brozu Titu i njegovu naslijeđu Zoran Šprajc je u RTL Direktu razgovarao s Titovom unukom, redateljicom Sašom Broz.

Kakve su vas emocije prolazile dok je Titova bista deložirana iz Ureda predsjednice?

To je komad kamena, ali moram reći da ja razumijem predsjednicu i njen čin, što je maknula bistu. Doista nije jednostavno nositi se sa naslijeđem čovjeka o kojem se toliko priča, ipak više pozivitno nego negativno. Tako da, ja da sam političarka imala bih strah da 35 godina nakon njegove smrti njegovo ime još uvijek doista živi.

Vi dakako ne možete biti objektivni kad je u pitanju njegova povijesna ili politička uloga, ali koliko možete biti subjektivni? Koliko ste zapravo imali priliku upoznati vašeg djeda s obiteljske strane? Pretpostavljam da on nije koji imao klasičan familijarni život.

Pa nije, ja ga zapravo znam i poznajem isključivo s te strane. O njemu kao političaru znam isto kao što znate vi ili kao netko tko je još do nedavno nešto više učio u školi o tom razdoblju. Dakle, znam ga isključivo kao djeda, kao čovjeka. I pošto ga nisam mogla uspoređivati ni sa čim drugim, svakako da taj odnos nije bio klasičan odnos kakav su imali drugi moji prijatelji. Oni su meni zavidjeli na nekim stvarima, ja sam pak njima zavidjela na nekom drugačijem odnosu koji su imali sa svojim djedovima.     

Koliko je taj kult ličnosti, koji ga je pratio, namjerno ili nenamjerno, opterećivao vas ili obitelj?

Mene osobno je opterećivao kasnije, kad sam odrastala. Kad sam bila dijete, iz tog aspekta svojeg nekakvog djetinjstva koje sam provela uz njega, nekad više, nekad manje, mogla sam zaključiti da ne živimo isto kao što žive druga djeca. U tom nekakvom smislu viđanja sa djedom, djeda koji ti ne može doći doma, na rođendan .

Vidim da često na svojim Facebook statusima branite nekakve vrednote iz toga vremena. Jeste li vi onda Jugonostalgičarka?

Pa nije, ja zapravo imam nostalgiju za svojim djedom i mislim da to nije ništa čudno, ima svatko za svojim. To ipak treba prepustiti povijesti, a i ljudima koji su nekakav svoj ozbiljniji dio živote živjeli tada. Ja sam bila dijete pa mogu usporediti je li se tada živjelo bolje, ili se bolje živi danas.

Vi ste doista poznata i priznata hrvatska kazališna redateljica, dobili ste nedavno i naj naj nagradu na Naj Naj festivalu, za predstavu "Waitapu" u Žaru ptica. Vi svoju nostalgiju sada prenosite na područje filma i radit ćete dokumentarni film o vašem djedu. Je li to sada zapravo vraćanje duga tom vremenu i njemu?

Pa, ne tom vremenu jer ja ne žalim ni za kakvim vremenom. Kao i svaka osoba, žalim za nekakvim djetinjstvom koje je izgubljeno, ili nije izgubljeno. Ja ću ga pokušati naći. Želim iz svog osobnog aspekta, koji će u potpunosti biti lišen politike, osim u onoj mjeri u kojoj je politika utjecala na naša viđenja, naše druženje i na neke poznate povijesne ličnosti koje su prolazile kroz moje djetinjstvo, pokazati zapravo kako je to izgledalo. Četiri godine me najbolji prijatelj nagovara da se upustim u tom i mislim da je sazrijelo vrijeme.

Kako komentirate ove dosadašnje radove na temu života i rada Josipa Broza Tita?

Moram iskreno priznati da nisam to sve ni gledala. Ne doživljavam to osobno, s obzirom da sam napravila jednu jasni distinkciju između njkega kao čovjeka kojeg sam ja obožavala i svog djeda, i političara.

Ali, i vas zanima politika?

Samo u okviru moje djelatnosti...

Vi ste aktivna članica  savjeta SDP-a, niste članica stranke. Kako komentirate današnji SDP sa tog aspekta? Stara garda SDP-a reći će da je ovaj SDP i Zoran Milanović iznevjerio mnoge ideale, pa i neke od onih koje je imao Tito...

Ja ne bih sada znala definirati koji su to ideali, ali mislim da se naslijeđe mog djeda nikako ne smije sagledavati u okviru niti jedne stranke koja trenutačno postoji na našem regionalnom području, nego više na nekakvim međunarodnim okvirima. Tim više ako uzmete u obzir činjenicu da je on ipak bio jedan od suosnivača nesvrstanih koji znamo da su dugo godina bili glavna premosnica između Istoka i Zapada. I to mislim da je veliko i značajno naslijeđe koje nadilazi ove naše okvire.   

Ali to prezime koje vi nosite je i jedan određeni politički kapital. Mislite li ga unijeti u stranku? Dakle, učlaniti se i bavit se politikom?

Ne mislim biti članica niti jedne stranke. Mislim da upravo iz ove svoje nezavisne pozicije najviše mogu pridonijeti. I zahvalna sam da svojim nekakvim djelovanjem na području kulture mogu pomoći SDP-u, ali mislim da nije potrebno da to formaliziramo, tu ljubav.