U dijelovima istočne Ukrajine lokalno stanovništvo bez ruske putovnice sada se smatra strancima. Posebno im teško pada inflacija, nezaposlenost i loša situacija s opskrbom, piše Hanna Sokolova za DW.
„Čak i da moj stan još uvijek postoji, ne znam bih li tu mogla živjeti. Najvjerojatnije ne", kaže Viktorija. Prije godinu dana je iz Mariupolja pobjegla u Kijev. Nakon ruskih bombardiranja, zgrada u kojoj je živjela je izgorjela. Ali njen otac je ostao u Mariupolju. Tada mu se zdravlje pogoršalo i Viktorija je odlučila pomoći mu.
Kako bi izbjegla front, Viktorija je preko Bjelorusije htjela ući u Rusiju, ali su je u Brjansku ruski granični službenici jednostavno odbili zbog njenog ukrajinskog pasoša. Nakon što je u Viktorijinom mobilnom telefonu pronašao slike ukrajinskih poštanskih maraka s patriotskim motivima, službenik domaće tajne službe FSB joj je u Smolensku rekao: "Smatramo da vaš boravak u Rusiji neće biti prikladan". Na kraju je Viktorija uspjela ući u Rusiju iz Latvije. S obzirom na to da u Mariupolju nedostaje specijalista, morala se s ocem odvesti u Taganrog u Rusiji da ga operiraju. Na ovom putovanju nije bilo problema na nekoliko kontrola na raznim kontrolnim točkama.
'To je borba za opstanak'
U svakom slučaju, Viktoriju više brine ono što je vidjela u Mariupolju. Godinu dana nakon masovnih ruskih bombardiranja, grad je gotovo neprepoznatljiv. "Gradi se, ali su sve sami uništili! Sada ruše uništene kuće i na drugim mjestima grade nove. Imate dojam da je u gradu ostala tek trećina bivših stanovnika”, kaže Viktorija.
Praktično se radi samo na gradilištima, u komunalnom sektoru i maloprodaji. Mnogi građevinski radnici dolaze iz Rusije i primaju veće plaće od lokalnog stanovništva. Velike čeličane, nekada najvažniji poslodavac u gradu su, prema riječima vlasnika tvrtke Metinvest ugašene početkom velike ruske ofenzive 24. veljače, a tako je i danas.
"Nema socijalnih doznaka države”, kaže Viktorija, čak ni za nezaposlene. I pošiljke humanitarne pomoći su značajno smanjene. "Ranije su se paketi s hranom dijelili svima, a sada samo djeci i osobama starijim od 65 godina. Ljudi su depresivni. To je borba za opstanak", kaže Viktorija.
Rusi su prošle jeseni nakon najave pripajanja južnih regija Ukrajine obećali povećanje mirovina. „Umirovljenici su prvo primali mirovinu u iznosu od 10.700 rubalja (oko 120 eura)", kaže Viktorija. Kasnije su njihove ukrajinske mirovine udvostručene i pretvorene u rublje. Sada bi, međutim, umirovljenici morali pokazati rusku putovnicu da bi dobili mirovinu iz Rusije, navode za DW različiti neovisni izvori. Da stvar bude gora, cijene u Mariupolju su veće nego u dijelu zemlje koji kontrolira Kijev, a također i veće nego u Rusiji. Jeftiniji su samo jaja i benzin.
Opasan otpad na velikim površinama
Teška gospodarska situacija nije jedini problem Mariupolja, kaže Maksim Borodin, ekolog i gradski vijećnik, koji je pobjegao neposredno prije ruske okupacije. "Mariupolj je danas područje ekološke katastrofe." I prije rata, zrak i tlo su bili zagađeni teškom industrijom. Osim toga, u Mariupolju je uskladišten i opasan otpad, koji okupatori danas potpuno zanemaruju.
Tu je i problem s kanalizacijom: "Rusi su htjeli dokazati da se civilizacija vraća s njima. Pa su odmah obnovili vodoopskrbu, ali ne i kanalizaciju. Sve pumpne stanice su bile poplavljene i nisu radile." Nakon toga su Rusi počeli s popravkom, ali je infrastruktura bila gotovo potpuno uništena, što je prijetilo još većim zagađenjem vode. Trenutačno nema informacija o kvaliteti vode rijeke Kaljmius i Azovskog mora.
Nema posla bez ruske putovnice
"Ljudi su depresivni, vidi se da im je svima teško. Mnogi piju", kaže Natalija, koja živi u selu na periferiji Mariupolja. Prije napada Rusije na Ukrajinu imala je svoju trgovinu u kojoj je prodavala meso i mlijeko. Ali mnogi od njihovih kupaca su pobjegli ili nemaju novca. S obzirom na to da joj je automobil izgorio tijekom granatiranja, ne može dovesti svoju robu u Mariupolj.
Natalija se žali na visoke cijene i niske plaće: "U početku su ljudi dobivali u prosjeku 30.000 rubalja (oko 330 eura). Onda su plaće smanjene za više od pola i nisu isplaćene mjesec i pol dana."
Istodobno, raste pritisak na Ukrajince da prihvate ruske putovnice: „Da biste mogli službeno raditi, potrebna vam je putovnica, a da biste je dobili morate čekati u redu, ponovo dobiti izgubljene dokumente i prevesti ih na ruski." Kada su poznaniku s ukrajinskom putovnicom zatrebali novi papiri za automobil, rečeno mu je: "Vi ste ovdje stranac." I morao je označiti opciju 'strani pasoš", kaže Natalija.
Unatoč svemu tome, raspoloženje u njenom gradu je pretežno prorusko. "Ljudi vjeruju ruskoj propagandi, prema kojoj je Ukrajina uništila Mariupolj. Prijatelj je dobio stan u Mariupolju i vrlo je zahvalan Rusiji na tome. Ali ima i onih koji nemaju gdje stanovati i ne čekaju u redovima za stan jer od okupatora ne žele ništa."
Stalni strah od mobilizacije
Natalija kaže da nije znala ništa o mobilizaciji u Mariupolju za rat protiv Ukrajine. Ali u drugim gradovima i selima u regiji Donjecka, koji su okupirani od 2014., muškarci i dalje strahuju da će biti pozvani u vojsku zbog mobilizacije u Donbasu koja je uvedena neposredno prije početka ruske invazije u veljači 2022.
Jedan od njih je Vladislav iz grada Čistjakova: "Skrivao sam se kod kuće od mobilizacije gotovo godinu dana. Glavno je da nisam bio poslan u rat protiv svoje zemlje." Vladislav vjeruje da se mobilizacija nastavlja, samo sporije.
I on poput Natalije smatra da je većina ljudi u regiji lojalna Rusiji, ali: "Ne postoji opće mišljenje da je ovo Rusija. Uostalom, svi kažu: 'Idem u Rusiju kupiti hranu."
