Srpski novinar Miodrag Žarković razgovarao je sa zarobljenim hrvatskim državljaninom V.P. (40) kojeg je zarobila ruska vojska.. V.P. je još jednom ponovio da nije bio pripadnik Azova navodeći da nikada ne bi ni bio jer su “izrazito nacističke ideološke orijentacije”. “Bježao sam od takvih ljudi i u Hrvatskoj”, rekao je.
Kazao je da nije zatočen u Azovstalju te da je bio pripadnih Oružanih snaga Ukrajine. U službi je od svibnja 2020. godine te je svoju suprugu upoznao u Ukrajini. U Ukrajini je htio ostati živjeti, ali mu je trebalo državljanstvo. Za vojsku se odlučio nakon što mu je rečeno da poslije tri godine službe može dobiti ukrajinsko državljanstvo. Kazao je i kako je ranije služio u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
“Rekli su tada da je rat stacioniran i da se sve odvija u rovovima. Ja sam povjerovao. Tijekom prve rotacije uopće nije bilo djelovanja. Odmah je potpisan obostrani prekid vatre. Ljeti smo kopali i kosili. Zimi smo cijepali drva i čistili snijeg”, rekao je u razgovoru V.P.
Međutim, Putin je Ukrajinu napao 24. veljače i tada se sve promijenilo. Po riječima V.P. bježali su kako bi sačuvali glavu te da ne zna koliko puta je do kraja ožujka bježao i molio Boga da ostane živ. Kazao je i da nije stekao dojam da je ukrajinska vojska dobro opremljena i da može da se nosi s ruskim snagama.
“Ja to nisam vidio. Ne znam kako je u ostatku Ukrajine. Od 1. ožujka nismo imali internet, malo smo slušali radio i čekali što nam kažu zapovjednici, koji su donosili neke informacije. Svaka tri dana je išla grupa iz svakog voda i dobili bismo hranu i vodu. Zapovijed za povlačenje je stigla 11. travnja. Ukrcali su se na kamione, ali je počelo djelovanje ruske artiljerije tako da je plan za organizirano povlačenje osujećen. Svatko je potom bio prinuđen da se snalazi kako zna i umije”, rekao je V.P..
“Moj vod je imao desetak ljudi i uvečer smo se vratili u naše sklonište. Pokupili smo hranu i naoružanje. Krenuli smo ka Zaporožju. Zapovjednika satnije nije bilo. Danima nismo jeli. Ljudi su čupali neke trave i jeli, pa sam i ja. Na kraju ih je ostalo 17. Naš put je trajao 12 dana. Govore da smo prešli oko 250 kilometara. Padao je i snijeg na nekoliko sati. Uhvaćeni smo 23. travnja oko 5 ujutro. Bili smo gladni i postali neoprezni. Zapovjednik je rekao da spustimo oružje i da se predamo”, kazao je.
Rekao je da su im ruski vojnici vezali ruke i prekrili oči te da su ih nahranili. Nisu im dirali vjenčano prstenje i vjerska obilježja. Ispitivali su ih, ali bez brutalnosti, poručio je.
S obzirom na to da je stranac on je odveden pred jednoga generala koji mu je dao čisto rublje. Odatle su odvedeni u drugu vojarnu u kojoj nisu bili vojnici nego su bili stariji ljudi za koje misli da su vjerojatno mještani toga mjesta. I za njihovo postupanje ima samo riječi hvale.
“Bojim se za svoju sudbinu. Spreman sam na najgore, ali nadam se najboljem”, rekao je u razgovoru sa Žarkovićem.
Žarković je video intervju podijelio na svom Twitter profilu. Pogledajte ga ovdje!
