„Trenutak je bio i sretan i tužan. Ponovno vidim svoju sestru nakon 20 godina, ali sam s druge strane upravo ostavila svoju obitelji i prijatelje u Ukrajini u kojoj je rat“, rekla je 24-godišnja Angelika Batiai za Guardian.
Angelika i Tatjana Kluge García zapravo su polusestre koje su prve godine svog života provele zajedno u selu u južnoj Ukrajini, Nikolajevu. Odrastale su oslanjajući se jedna na drugu jer su živjele samo s majkom koja se baš i nije brinula o njima.
Obiteljski problemi su ih potom i razdvojili: petogodišnja Angelika otišla je živjeti s tetom dok je Tatjana, kojoj je bilo šest godina, živjela s bakom prije nego što je brigu o njoj preuzela država.
„Molile smo ih da nas ne razdvajaju, ali Angelikina teta nije mogla brinuti o nas obje“, kazala je Tatjana koju je kad joj je bilo osam godina posvojila obitelj u španjolskom gradu Gironi, blizu Barcelone.
Iako je njezin ukrajinski pomalo blijedio, njezina joj je sestra koja je ostala u Ukrajini stalno bila u mislima.
„Uvijek sam govorila da ću ići u Ukrajinu i pronaći je“, kaže Tatjana koja je pretraživala društvene mreže u potrazi za bilo kakvim tragom o svojoj sestri.
No, sudbina je htjela da je Angelika pronašla nju preko Facebooka 2019. godine. Planirale su susret, ali dogodila se pandemija, a onda u veljači i rat.
Angelika i njezin zaručnik napustili su svoj dom u Novoj Odesi i neko vrijeme skrivali se u podrumu kod rođaka.
„Tatjana mi je svaki dan slala poruke da se spakiram i dođem. Bila je to teška odluka jer nisam htjela napustiti svoju obitelj“, priča ova mlada žena.
No, ipak je krenula prema poljskoj granici s drugim Ukrajincima koji su htjeli napustiti zemlju, na putovanje od tisuće kilometara. Tatjana joj je kupila avionsku kartu iz Varšave, a dani čekanja bili su tjeskobni za obje.
„Oduvijek sam se pitala kako će izgledati taj trenutak našeg ponovnog susreta. Na kraju jednostavno nisam mogla vjerovati da se to događa. Prolaze dani, a ja je gledam i još ne mogu vjerovati da je tu", rekla je Tatjana. Za Angeliku je susret sa sestrom, kaže, bio divan i nevjerojatan osjećaj, međutim, svakog trenutka svjesna je da je svoje voljene ostavila u zemlji u ratu.
“Jednostavno ne mogu prestati razmišljati o tome.”
