Tijekom prvih nekoliko mjeseci ruske invazije na Ukrajinu, čahure krstarećih raketa koje je ruska vojska ispalila na svoga susjeda ostale su danima zabijene u zgrade i nogostupe u Harkivu, drugom najvećem gradu u Ukrajini.
Potom su ih, jednu po jednu, službenici ukrajinskog tužiteljstva izvukli, registrirali i popisali prije nego što su ih premjestili u ograđeno područje u industrijskoj četvrti Harkiva, koje je postalo poznato kao "groblje projektila". Više od tisuću čahura i ostataka raketa složeno je u redove, prekrivajući površinu veličine polovice nogometnog igrališta, piše Guardian.
Budući eksponati u muzeju ratnih zločina
Ukrajinska vojska izračunala je da je Rusija od početka rata ispalila više od 5000 krstarećih projektila, uz nebrojene topničke rakete. Velik broj pao je upravo na Harkiv. Lokalne vlasti kažu da bi jednoga dana one mogle postati eksponati muzeja u znak sjećanja na ratne zločine. U međuvremenu, nadaju se da te krhotine mogu pružiti informacije koje će pomoći u pokretanju kaznenih progona protiv ruskih dužnosnika i vojnika.
"Ovo je mjesto stvoreno za prikupljanje dokaza o ratnim zločinima", rekao je za Guardian Dmitro Čubenko, glasnogovornik regionalnog tužiteljstva u Harkivu. “Svi ovi ostaci projektila pronađeni su u Harkivu, ali to je otprilike samo pola onoga što su ispalili na nas. Ovo su dokazi za koje se nadamo da će biti korišteni na Međunarodnom kaznenom sudu”, dodao je Čubenko.
Neke rakete nosile su zabranjene kazetne bombe?
Oko 95 posto tih čahura pohranjenih na groblju projektila dijelovi su višecjevnih raketnih sustava, uključujući sustave Smerč koji se mogu koristiti za nošenje kazetnih bombi, a koje je većina svijeta zabranila ugovorom iz 2008. godine. No, ruske ih snage koriste u područjima Ukrajine gdje nije bilo niti vojske niti vojne infrastrukture.
Analizirajući vrste ispaljenih naprava, njihove putanje leta i GPS lokacije gdje su sletjele, tužitelji u Harkivu pokrenuli su istragu protiv desetaka ruskih vojnika i dužnosnika, uključujući general-pukovnika Aleksandar Žuravljova, koji je sudjelovao u ruskoj kampanji bombardiranja Sirije 2016. godine. Prema brojnim izvješćima, Žuravljov je bio jedini viši ruski časnik koji je mogao potpisati zapovijed za pokretanje raketnog napada sustavima Smerč na Harkiv.
Analiza podsataka sa streljiva vodi do ratnih zločinaca
Čubenko kaže da je analiza streljiva ključna za istraživanje odgovornosti za navodne zločine na ukrajinskom tlu. Streljivo je označeno nizom kodova koji označavaju proizvođača i detalje održavanja projektila, a rjeđe vojnu postrojbu koja se bavila održavanjem.
"Možete vidjeti brojeve i slova kojima su ove rakete označene. Uz pomoć njih mogli smo identificirati koja ih je tvronica proizvela, a ponekad i koja ih je vojna jedinica skladištila i održavala", napominje Čubenko.
Neil Corney, znanstveni suradnik u Omega Research Foundation, neovisnoj organizaciji sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu posvećenoj pružanju informacija utemeljenih na dokazima o proizvodnji, trgovini i korištenju vojnih, sigurnosnih i policijskih tehnologija, kaže kako je identificiranje postrojbe koja je skladištila projektile i rakete ključno za istragu potencijalnih ratnih zločina.
Potrebno je utvrditi lanac nadzora streljiva
“U idealnom slučaju, ako želite povezati korištenje streljiva sa zločinom, morate utvrditi lanac njegova nadzora”, kaže Corney.
Taj lanac uključuje lokaciju gdje je streljivo pohranjeno i održavano, njegovu distribuciju vojnoj jedinici, upotrebu, lokaciju na mjestu potencijalnog zločina i sigurno skladištenje njegovih ostataka.
Na groblju projektila u Harkovu, tužitelji su pohranili neke od projektila koji su pogodili sjeverna stambena područja Harkiva, Saltivku i Oleksijivku. Izdvojili su ruskog generala, čije se ime ne može otkriti zbog istrage koja je u tijeku, koji je navodno dao zapovijed za lansiranje najmanje 100 projektila iz sjeverne Ukrajine pod ruskom okupacijom na Institut za fiziku i tehnologiju u Harkovu, nače mjesto prvih nuklearnih istraživanja u bivšem Sovjetskom Savezu.
Gađan je i nuklearni istraživački reaktor
Iako postrojenje ne predstavlja radijacisjku prijetnju, glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju, Rafael Grossi, rekao je da razmjeri i intenzitet napada na taj institut “krše svih sedam nezamjenjivih stupova nuklearne sigurnosti i sigurnosti”. Čubenko kaže da su posljedice raketnih napada mogle biti drastične.
“Naravno da su Rusi bili svjesni da se ondje nalazi nuklearni istraživački reaktor budući da je izgrađen u sovjetsko doba, a Rosatom [ruska državna nuklearna elektrana] ima sve nacrte”, dodao je.
Samo u Harkivu i okolici ubijeno 1700 ljudi
Oleksandr Filčakov, glavni tužitelj u Harkivu, rekao je da su samo u Harkivskoj regiji počinjene tisuće potencijalnih ratnih zločina. Vlasti procjenjuju da je više od 1700 ljudi ubijeno u ruskim granatiranjima, uključujući 44 djece, u Harkivu i okolici. U cijeloj zemlji, Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježio je 21.965 civilnih žrtava od početka ruske invazije, uključujući 8.231 smrtnih slučajeva.
OHCHR je primijetio da su stvarne brojke žrtava puno veće zbog kašnjenja u primanju informacija s mjesta na kojima se odvijaju intenzivna neprijateljstva. Još uvijek se čekaju potvrde izvješća iz Mariupolja, Lisičanska, Popasne i Sjeverodonjecka.
