Zatvorite oči i zamislite svijet bez Rusije. Ako ste na Baltiku, u Poljskoj, Ukrajini ili bilo kojem drugom teritoriju koji je stoljećima patio pod ruskom represijom, scenarij bi mogao zvučati kao izbavljenje.
“Rusija će se raspasti”, nedavno je predvidio bivši češki ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg, istaknuti aristokrat i dugogodišnji pouzdanik Václava Havela. "Veliki dijelovi tražit će neovisnost čim budu mogli."
Dok većina stručnjaka kaže da je Schwarzenbergovo predviđanje i dalje malo vjerojatno, rizik da će Rusija eksplodirati pod pritiskom svog neuspjelog napada na Ukrajinu ipak je upalio zvona za uzbunu od Berlina do Washingtona, dok vojni i diplomatski stratezi razmišljaju o poslijeratnom scenariju u kojem se zemlja raspada, piše POLITICO.
“Kada su se u povijesti Rusi suočili s uistinu velikim porazom, a njihova je politika ostala netaknuta?” upitao je Peter Rough, bivši dužnosnik u administraciji predsjednika SAD-a Georgea W. Busha koji sada vodi Centar za Europu i Euroaziju pri Hudson institutu sa sjedištem u Washingtonu. "Ne vidim kako bi veliki vojni poraz mogao omogućiti Putinu da ostane i da granice Ruske Federacije ostanu kakve su danas."
Velike posljedice za Europu
Scenariji se kreću od pobuna među više od 20 ruskih etničkih teritorija raspršenih u 11 vremenskih zona zemlje do potpunog pada u vrstu sukoba i bezakonja koji su zahvatili Libiju od pada njenog diktatora Moamera Gadafija. Oboje bi predstavljalo ozbiljne prijetnje regionalnoj stabilnosti, s potencijalno dubokim posljedicama za Europu, uključujući daljnji poremećaj opskrbnih lanaca, sukobe između nuklearno naoružanih frakcija i nove valove izbjeglica koji bježe iz destabilizirane Rusije.
Tema je toliko osjetljiva da dužnosnici odbijaju javno govoriti o svojim razmišljanjima ili čak priznati planiranje za nepredviđene situacije iz straha da će ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dati razlog za razgovor i potaknuti rusku potporu ratu. Na primjer nedavni događaj i izvješće Instituta Hudson o tom pitanju izazvali su ljutit odgovor ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.
“Može li se to dogoditi? Sigurno”, rekao je Ivan Krastev, politolog i predsjednik bugarskog Centra za liberalne strategije koji je savjetovao niz europskih čelnika. Krastev je naglasio da raspad "nije vjerojatan, ali nije nemoguć".
"Ali fokusiranje na ovu opciju potpuno je kontraproduktivno", dodao je. "Ako kažete 'mi smo ovdje da demontiramo Rusiju', dajete snažan argument za Putinov narativ da je Zapad agresor."
Ako izgubi rat, Rusija bi mogla nestati
U srijedu je bivši ruski predsjednik Dmitry Medvedev otišao još dalje, rekavši da će Rusija "nestati" ako izgubi rat u Ukrajini, za što je okrivio SAD.
"Ako Rusija zaustavi specijalnu vojnu operaciju bez postizanja pobjede, Rusija će nestati, bit će raskomadana", rekao je Medvedev u postu na Telegramu, koristeći eufemizam za rusku invaziju na Ukrajinu.
Ta poruka je odjeknula u zemlji koja je opetovano razorena vojnim sukobima i još uvijek traumatizirana raspadom Sovjetskog Saveza.
Ruske muke tijekom Prvog svjetskog rata pomogle su pokrenuti rusku revoluciju i građanski rat u kojem su se boljševici Vladimira Lenjina suprotstavili šarolikoj skupini rojalista, kapitalista i drugih političkih snaga poznatih kao Bijela armija. Rat, jedan od najkrvavijih u ruskoj povijesti, uključivao je niz pogroma usmjerenih na Židove. Završio je 1923. s pobjedom Crvene armije, ali je ostavio duboke podjele u društvu.
Nisu se protivili raspadu Sovjetskog Saveza
Struktura Sovjetskog Saveza učinila je njegov raspad relativno jednostavnim s pravnog stajališta. Nasuprot tome, Ruska Federacija je jedinstvena država s vrlo moćnom središnjom upravom. Za razliku od Sovjetskog Saveza, gdje polovica građana nisu bili Rusi, 80 posto stanovništva današnje Rusije identificira se kao Rusi.
Najvažniji čimbenik koji je spriječio krvoproliće 1991. bilo je to što se Rusija nije protivila raspadu Sovjetskog Saveza. Teško je zamisliti da bi ili Putin ili njegov potencijalni nasljednik mirno stajali po strani ili da bi im većina stanovništva to dopustila.
Jedna od zabrinutosti među zapadnim planerima je da će se ruski vojnici, ako rat u Ukrajini završi porazom Kremlja, kako se većina nada, vratiti kući i tamo nastaviti borbu, te tako pomoći potaknuti raspad zemlje.
Mogućnost ruskog kolapsa
Ono što mogućnost ruskog kolapsa čini toliko alarmantnom je, naravno, nuklearni arsenal zemlje - strateški as u rukavu kojeg je Putin više puta spominjao u proteklih 12 mjeseci. U utorak je ruski predsjednik objavio da suspendira sudjelovanje Rusije u Novom ugovoru START, posljednjem preostalom paktu o kontroli nuklearnog naoružanja između Moskve i Washingtona.
Uoči raspada Sovjetskog Saveza, SAD i njegovi saveznici bili su daleko od optimizma u pogledu nuklearne prijetnje. Američki obavještajci upozorili su u to vrijeme da bi taktičko nuklearno oružje, vjerojatno uključujući takozvane kofer bombe, moglo završiti na terorističkom crnom tržištu ako se ne poduzmu koraci da se osigura.
Dok je Washington pozdravio neovisnost baltičkih država, postojala je duboka zabrinutost da bi dijelovi sovjetskog nuklearnog arsenala mogli pasti u pogrešne ruke u drugim dijelovima carstva, uključujući Kazahstan i Ukrajinu, s katastrofalnim posljedicama.
To je danas manja prijetnja u Rusiji iz jednostavnog razloga što nema nuklearnog oružja u potencijalno otcijepljenim regijama, prema zapadnim analitičarima.
Ono što više zabrinjava je izbijanje sukoba između pripadnika ruskog establišmenta i borba za kontrolu nad oružanim snagama. Politički sukobi već su izbili između šefa Wagner grupe Prigožina i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika Glavnog stožera oružanih snaga Valerija Gerasimova.
Prigožin, Putinov saveznik čiji su se vojnici borili u blizini ukrajinskog grada Bahmuta - optužio je svoje suparnike za uskraćivanje streljiva i zračnog transporta, dodajući da bi njihovi postupci mogli predstavljati "izdaju".
Uloga Kine
Veliko je pitanje u bilo kojem scenariju ruskog raspada kakvu bi ulogu imala Kina. Dok bi nestabilnost u njegovom susjedu bogatom resursima Pekingu pružila mnoštvo prilika da potakne svoj proždrljivi apetit za sirovinama, od prirodnog plina do potaše, većina promatrača vjeruje da neće nastojati prekrajati ruske granice.
"Kina će biti vrlo oprezna", rekao je Krastev.
Niti će biti velika potražnja lokalnog ruskog stanovništva u Sibiru ili drugdje da traži kinesku dominaciju. Ruske vanjske regije općenito su siromašne i uvelike se oslanjaju na središnju upravu u Moskvi za novac.
Ono što je jasno jest da iako bi raspad Rusije još uvijek mogao biti malo vjerojatan događaj, zapadni akteri si ne mogu priuštiti ignorirati ga. Dok promatrači Rusije raspravljaju o izgledima za "dekolonizaciju" zemlje, ne bi trebali odbaciti mogućnost da bi Putinov pokušaj ponovnog sastavljanja izgubljenog carstva Kremlja mogao završiti tako da ga košta barem dijela njegovog teritorija.
“Tragedija Rusije je u tome što ne zna gdje su joj granice”, rekao je Schwarzenberg, čija je obitelj 1948. pobjegla iz Čehoslovačke pod sovjetskom kontrolom.
Opasnost je da bi ovo brzo moglo postati tragično ne samo za Rusiju, već i za ostatak svijeta.
