Nakon apela Norinemame
javnosti, nakon čega se
cijela Hrvatska ujedinila u jednom humanom cilju, i
njen tata IvicaŠitum poslao je
pismo zahvale svima koji su pomogli njegovom 'strašnom
lavu'.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
"Dragi prijatelji!
Nisam imao puno vremena biti na FB pa samim time ni zahvaliti
svima onima koji nas podržavaju i proživljavaju ove teške
trenutke. Cijelo vrijeme sam bio s Norom jer, kako već većina vas
zna, ona uz onaj liječnički treba i cjelodnevni roditeljski
nadzor. U prvim mjesecima liječenja, kao posljedicu kemoterapije,
Nora je imala i moždani udar te provela nešto manje od dva tjedna
u komi na jedinici intenzivnog liječenja u KBC Rebro. Nakon kome
se pojavljuje i epilepsija te ADHD (promjena oblika ponašanja i
pažnje), tako da liječnici i sestre bez našeg danonoćnog
prisustva nisu mogli vršiti neke zahvate te nam dodjeljuju sobu s
krevetom za roditelje.
Početkom ove akcije Đana i ja smo podijelili posao oko
kampanje i mene je zapao ovaj lakši dio. Ostao sam s Norom, a
Đana je s našim prijateljima krenula u prikupljanje pomoći.
Strašni lav se nikada nije mogao prilagoditi injekcijama pa, ma
koliko oslabila, nas je uvijek trebalo 4-5 da je
savladamo.
Vjerojatno vam je jasnije zašto smo je cijelo vrijeme zvali
Strašni lav. Naime, kada bi u sobu ušli liječnici ili tete, to bi
bio znak opasnosti i poziv na oprez koji bi većinom završavao
izljevom bijesa, naročito ako bi joj se netko obratio. Vrlo brzo
smo to skužili pa su tete i liječnici odlučili šutke ulaziti i
obraćati se uglavnom nama roditeljima. Kad bi Nora uvidjela da
joj ne prijeti opasnost od igle, zagrlila bi ih ili poljubila što
ustvari pokazuje njenu pravu narav. Naši doktori i tete su se
vrlo brzo prilagodili te promijenili taktiku i prilagodili je
Strašnom lavu. Ovo je u najkraćim crtama naš život u zadnje dvije
godine i nekoliko mjeseci. Bez obzira na sve proživljeno i veliki
trud liječnika, nismo uspjeli savladati podmuklu bolest pa smo
jedinu nadu našli u toj klinici u Philadelphiji. Kad su nam
javili o kolikoj se cifri radi, naš svijet se još jednom urušio
do samih temelja. Stajali smo sat vremena i šutke se promatrali.
Ljubav je ipak dala snagu te po tko zna koji put krećemo u borbu
za život. Ono što se u početku činilo kao nemoguće, sada je
poprimilo konture mogućega.
Ne znamo kako će ova naša avantura završiti, ali bez obzira
na sve želio bih se ovim putem zahvaliti:
Liječnicima KBC Rebro na odjelu hematologije koji su se s
nama borili i zadnje dvije godine smišljali način kako da unište
ovu opaku bolest. Liječnicima intezivnog odjela KBC Rebro koji su
nam Noru već jednom vratili sa samog ruba ponora.
Liječnicima klinike "Fran Mihaljević"
Našim dragim tetama na svim ovim navedenim odjelima,jer su
one bile naša obitelj zadnje dvije godine. Hvala im na Božićima i
svim blagdanima koje smo skupa čekali. Želim samo napomenuti da
ono što ti ljudi rade nije samo obavljanje svog posla, koji je
jako težak i zahtjevan sam po sebi, nego i neizmjerno unošenje
ljubavi u taj posao.
Hvala našim malim, ćelavim anđelima sa odjela, jer toliko
srca i hrabrosti, skoncentriranog na jednom mjestu, nema nigdje
na svijetu.
Hvala našim roditeljima i rodbini koji su svo ovo vrijeme
bili uz nas.
Hvala Saši Mačeku iz Varaždina koji je zakotrljao mali
kamenčić od kojeg je nastala velika lavina.
Hrabroj mami Mateji Vresk
Hvala našim dragim prijateljima Hrvoju i Manji Lončar,
Vedranu Mlikoti, Goranu Navojcu, Brani Gudelju, Mariju Čužiću,
Aci Bogdanoviću, Neli Kocisz, Vladi Maduniću, Anđeli i Ivici
Kvasina. Mileni Madunić, udruzi "HRABRA DJECA" i svim onima koji
već danima dan i noć rade na pomoći.
Hvala Ćorluki, Sammiru, Lovrenu, braći Mamić, Štimcu,
Stjepanu Tomasu i svim nogometašima koji su među prvima pokazali
što je "srce vatreno".
Hvala Nikky Vuksanu, Mateu Kovačiću i Inter Milanu
Hvala Tanji, Goranu i Srđanu Ivanišević koji mi veličinom
svog srca zaklanjaju pogled na more iz Zagreba.
Hvala agenciji PRiredba i Sandri Spicici
Hvala mom Imotskom, mojoj Cisti Provo i krasnim ljudima u
gradu i okolici među kojima sam imao čast živjeti neko
vrijeme.
Hvala pjevačima i glumcima koji su po tko zna koji put
stavili svoje srce ispred svog posla.
Hvala "malim ljudima" velikog srca u Hrvatskoj i izvan nje za
koje ni ne znamo koliko ih ima dok se ne dogode ovakvi
slučajevi.
Veliko hvala novinarima i njihovim kućama, portalima i svim
onim medijima preko kojih se vijest o Nori iz male iskre
pretvorila u veliki požar.
Hvala Gradu Zagrebu i gradonačelniku Milanu
Bandiću.
Hvala HZZO-u i resornom ministru g. Ostojiću.
Hvala Bogu što živimo u Hrvatskoj, zemlji čiji je kreditni
rejting "smeće" i šaljemo poruku cijelome svijetu.
Možda smo mali i siromašni, možda nemamo standard kao Zapad,
ali za svoju djecu izvlačimo zadnji novčić iz džepa jer imamo
dušu i srce veće od kreditnog rejtinga Švicarske.
Hvala svima!
Norin tata"
