Policija, zaštitari i nekoliko desetaka ljudi koji u ponedjeljak ne mogu ući u zgradu u samom centru Zagreba. Predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda Niko Đurić zaključao se u zgradu.
"Ovaj događaj je pokazao što je zapravo gospodin Đurić. Taj događaj je napad na demokratski sustav RH", kazao je Ljubomir Gašparović, tajnik Hrvatskog glazbenog zavoda.
"Upravo je ozbiljnost te situacije u tome da se događaju stvari koje mi ne možemo pretpostaviti", kazala je Seadeta Midžić, potpredsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda.
"Da bi se taj nered i sigurnost i dostojanstvo HGZ sada izbjegao, a oni su imali naum to napraviti, ja sam, iz predostrožnosti, taj skup zabranio. Ja sam se zaključao u zgradu, bili su redari", kazao je Đurić.
'Tu smo slušali najveće umjetnike Europe i svijeta'
Godina je 1827. Hrvatski glazbeni zavod otvora svoja vrata. 191. godinu kasnije taj Zavod i dalje postoji kao udruga koje je u svim tim godinama stvarala povijest i kulturu. "Tu je biskup Haulik, tu je Ivan Zajc, Robert Siebenschein, poznati advokat, predsjednik židovske općine Zagreba i Dragan Plemenac, njegov sin, svjetsko poznato muzičko ime.
Tu je Ladislav Šaban, tu je povjesničar Vjekoslav Klaić, povjesničar umjetnosti Artur Schneider, muzičari veliki i važni Boris Papandopulo, Maja Destrocij, Bela Pečić, njezin suprug", objašnjava povjesničarka umjetnosti Snježana Knežević.
Nema puno osoba koje o povijesti Zavoda znaju koliko i povjesničarka umjetnosti i bivša članica Ravnateljstva, gospođa Knežević. "A što da kažem nego da smo u tom Zavodu, nakon 2. svjetskog rata, u godinama kada sam se formirala i učila glazbu, da smo tu slušali najveće umjetnike Europe i svijeta", tvrdi Knežević.
U 191 godinu od osnutka - Zavod je ugostio neke od najvećih glazbenih imena. Sve na veoma atraktivnoj lokaciji. U zaštićeni spomenik kulture, palači od 1300 metara kvadratnih u Gundulićevoj 6, na oko 600 metara od glavnog zagrebačkog trga.
"Glazbeni zavod nije samo udruga građana, a glazbeni zavod isto tako nije samo palača u centru Zagreba, vrijedna vjerojatno oko 100 milijuna kuna i mislim da je tu ključni problem", tvrdi Gašparović.
Htio prodati zgradu HGZ-a vlasniku Importanne galerije?
Sukob s početka priče zapravo je kulminacija događaja započetih u lipnju ove godine kada je novopečeni predsjednik Niko Đurić sazvao sjednicu Ravnateljstva.
"Prva točka tog dnevnog reda je bio razgovor o prodaji. A što ja nisam učinila prvi čas, a kada ste izrolali mail do kraja, onda je bila predložena posjetnica od gospodina Cirlia Zovka", tvrdi gospođa Midžić.
Da je vlasniku Importanne galerije htio prodati zgradu HGZ-a - Niko Đurić opovrgava. "To nije istina. To je jedan spin. Ja sam se odlučio na koncepciju dovođenja strateškog partnera jer sam uvidio da je stanje u HGZ- u takvo da drugog rješenja nema. Sve ostalo je palijativa, od danas do sutra i ne pije vodu", tvrdi Đurić.
"Kada je vidio da to nije baš pozitivno odjeknulo u javnosti, onda je rekao da zgradu nikada nije htio prodati, on osobno, jer to je naravno njegova osobna zgrada, nego sada traži strateškog partnera i koncesionara. Ako nekom date nešto na koncesiju na 100 godina, to znači da ste to praktički prodali", kazao je Gašparović.
Priznaju da se nisu mogli dogovoriti oko daljnje strategije poslovanja
Razlog zašto se o ovome priča je ujedno i jedna od rijetkih stvari oko koje se naši sugovornici slažu. 2015., iseljavanjem dugogodišnjeg podstanara - Muzičke akademije, Zavod je zapeo u financijske poteškoće. No, tu otprilike prestaju sva slaganja.
"Tu su oni vidjeli da je osnova opasnost po njihovoj koncepciji vođenja HGZ-a u dirigirani stečaj i otkrivanje njihova alibija za sve ove neodgovorne i teške povrede upravljanja koje su oni do sada napravili", tvrdi Đurić.
"U trenutku kada je g. Đurić postao ravnatelj HGZ-a, na računu je bilo i to nije poslovna tajna, to je podatak iznesen na skupštini, je bilo 500 tisuća kuna. Režijski troškovi u troškovi zaposlenika za godinu dana su manje od toga. Prema tome, čak ni da Zavod uopće ne prihoduje, on može opstati godinu dana", kazao je Gašparović.
Ono što ravnateljstvo priznaje jest da se nakon odlaska Muzičke akademije nisu mogli dogovoriti oko daljnje strategije poslovanja. "Istina je da se svojoj nesnalažljivošću, nespremnošću, ravnateljstvo HGZ-a našlo u procjepu između naslijeđenih obaveza i između tržišta. Ali upravo u tome je vrijednost i intervencija ministrice kulture. Jer se radi o kulturnom nasljeđu, ne kamenu samo, nego načinu na koji je on oblikovan i onome što ne skriva, nego njeguje", tvrdi gospođa Midžić.
'Đurić nije iznio viziju kako misli da bi Zavod trebao poslovati'
Sve strane ove priče jučer su se tako sastali s ministricom kulture kako bi pokušali pronaći zajedničko rješenje. No, to se nije dogodilo. Ministarstvo ne može narediti što učiniti jer je zgrada privatno vlasništvo Zavoda, no poruka je poslana.
"Moramo reći da g. Đurić, kao predsjednik nije iznio viziju kako misli da bi Zavod trebao poslovati, tko je strateško partner, koja bi bila djelatnost, te mi mislimo da je jedina mogućnost da on potvrdi skupštinu koja je sazvana za 28.11., da se potvrdi taj legitimitet, da li ga on ima kao predsjednik ili nema", kazala je Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture.
Riječ je o izbornoj skupštini Udruge koja se treba održati jer cijelom vodstvu s krajem studenog završava mandat. No, hoće li se to dogoditi nije jasno još od lipnja. "Ravnateljstvo ga je smijenilo s dužnosti predsjednika, što on nije prihvatio i potpuno nezakonito i nestatutarno je suspendirao 7 članova ravnateljstva", tvrdi Gašparović.
"Znate ne može jedan predsjednik suspendirati sva tijela i još svoj nadzorni odbor, prije li kasnije, on je to radio u fazama", kazala je gospođa Midžić. Dakle, od Ravnateljstvo je pokušalo suspendirati Niku Đurića, a on je suspendirao ravnateljstvo, kasnije je i izbacio i sve članove Nadzornog odbora, Časnog suda i dio ravnateljstva koji je bio protiv njega.
"Ja sam ih jednostavno bio prisiljen isključiti jer oni jednostavno nikakve druge koncepcije nisu imali, nisu sudjelovali, samo su od početka tim spinovima ad hominem protiv mene. Da bi me se riješilo i da bi nastavili sa svojom politikom", tvrdi Đurić.
Ravnateljstvo ima drugu viziju
Članove ravnateljstva optužuje da se žele domoći kolekcije instrumenata. "I našu imovinu, vrijedno 51 milijun kuna će oni na jedan način podijeliti kroz taj stečaj", kazao je Đurić.
Ipak, ne nudi objašnjenje kako bi to napravili. S druge strane, Ravnateljstvo ima drugu viziju. "29.11., kada istekne mandat, kao osoba ovlaštena za zastupanje Udruge ostaje posljednja osoba koja je upisana u registar, a to je on. Nakon toga on može raditi što god hoće jer ni formalno nema nikakav nadzor", kazao je Gašparović.
Zato u Gradu, baš kao i Ministarstvu, podržavaju održavanje skupštine kojom bi se odabralo novo vodstvo. "Ja smatram da su sve zamisli g. Đurića u ovih 6 mjeseci skandalozne, smatram da bi on trebao dati ostavku na svoje mjesto, da bi se skupština 28.11. trebala održati i da bi se trebalo odabrati novog ravnatelja ili ravnateljicu", kazala je Ana Lederer, pročelnica Ureda za kulturu.
Što će se onda događati i kako će se Zavod izvući iz problema? Snješka Knežević smatra da ono treba postati sjedište komornog muziciranja, ali i otvoriti se za neki novi sadržaj.
"Treba u program prihvatiti i neke druge stvari koje nisu samo glazbene, nego i druge koje imaju veze s kulturom. Različite prezentacije, čak i izložbe, simpozije i slično. Ali za sve to skupa, naglašavam, HGZ nije adekvatno osposobljen. Njom upravlja uvijek jedan Grammy, odbor ljudi koji su isto kao osnivači - idealisti, promicatelji kulture i glazbe", tvrdi Knežević.
Đurić: 'Odmetnuti članovi Ravnateljstva su od početka rovarili protiv mene'
Trenutačno je budućnost ove zgrade, hodnika, dvorana upitna. Jer ako se ne situacija ne riješi Zavod može zatvoriti vrata dok se imovinsko pravni odnosi ne riješe na sudu.
"To je... Nikom u povijesti nije... Ljudi koji su gradili tu zgradu su htjeli davati hrvatskom narodu, a gledajte sada ovo. Onda dođu Nike Đurići i žele to koncesionirati", kazao je Gašparović.
"Ovi odmetnuti članovi Ravnateljstva od samog početka su počeli rovariti protiv mene i mog načina uvođenja reda i zakonitosti u HGZ", tvrdi Đurić.
"Radovan Ivšić je napisao jednu dramu koja se zove Gordogan. Gordogan je kralj koji ubije sve ljude u svome kraljevstvu. I kada više nema nikoga ubiti, onda naloži sječu šume i sječe drva. Prvo glave ljudske, a onda šume. Dozvolite mi da malo patetično, nisam inače takva osoba, kažem da ja mislim da je to nacionalna tragedija", zaključuje gospođa Midžić.
