Na zagrebačkom Krematoriju nema novih mjesta za ukop, pa urne s ostacima pokojnika drže na čuvanju. Očajne obitelji ljute jer mjesecima nemaju gdje zapaliti svijeću.
"Ne znam je li mi ide suza na oči ili mi ide na veselje jer je on bio jedan predivan čovjek. Sad je vjerojatno na nekom boljem mjestu i mislim da, tu je s nama, uvijek će biti s nama. Na žalost nemamo gdje otići, jedino što možemo je zapalit svijeću u svojoj kući ispred njegove slike. Nema mjesta na Mirogoju. Na žalost", odgovorila je Danijela Radulj iz Zagreba na pitanje o njenom ocu.
Urna pohranjena negdje na Mirogoju
Danijelin otac preminuo je iznenada, prije dva mjeseca. Iako je bila na groblju, Danijela mu nije zapalila svijeću jer, spletom okolnosti, Nenad nema grob. Urna s njegovim pepelom pohranjena je negdje na Mirogoju.
"Tata je preminuo i znači, ono što smo imali ponuđeno, bilo je Markovo polje. S obzirom da je moja mama u mirovni i nije mobilna, znači, ne posjeduje automobil, to nam je stvarno predaleko", rekla je Danijela.
Grobno mjesto dogovarali su u pogrebnom poduzeću. Rekli su im da klasičnih grobova i grobnica na Mirogoju više nema. "Mi smo pitali koja je druga opcija, a druga opcija je bila krematorij i rekli smo može. Bilo nam je bitno da je u blizini mame jer ona je u mirovini i mislim da bi češće dolazila na groblje, što je normalno", rekla je Danijela.
Proširenje Gaja urni kasni već dvije godine
Ali nisu im rekli da je tek na krematoriju posebna gužva. Danas otprilike 60 posto ljudi bira kremiranje. Matematika je jasna – grobno mjesto na Mirogoju košta od 70 do 200 tisuća kuna. Na krematoriju od 14 do 24 tisuća. Ali proširenje Gaja urni kasni već dvije godine, pa se trenutačno jedino može kupiti skuplje mjesto u novoizgrađenom Kolumbarijskom zidu. I to samo kada imate smrtni slučaj.
"Možda se to nekom čini kao neka super stvar. Nama osobno to nije smo željeli. Mi samo želimo doći na groblje, položiti cvijeće i zapaliti svijeću", rekla je Danijela.
"Rekli su nam da preko oglasnika kupimo grobnicu"
Razlika je i u cijeni. Zid košta 24 tisuće, kazeta u zemlji između 14 i 20 tisuća kuna.
"Iz pogrebnog poduzeća su nam rekli da se čeka, a mi smo rekli dobro. Pa i pričekali bi, nije problem. Onda su nam rekli do godinu dana, ali da se može ubrzati proces, pa nama nije bilo jasno kako to misle. Oni su odgovorili tako da kupimo preko oglasnika nečiju grobnicu", rekla je Danijela.
"Mi smo pogledali na Njuškalu, ali to su grobnice koje koštaju oko 40, 50 tisuća kuna", rekla je Danijela.
Dvostruko, trostruko skuplje od cijene po kojoj ih prodaju Gradska groblja. Ali, kao i sa stanovima u Zagrebu – što ih je manje u ponudi, to su cijene veće. U to smo se i sami uvjerili. Nazvali smo dva broja s oglasnika. U prvom cijena groba je 50 tisuća kuna. Neki su spremni na cjenkanje, ali pod čudnim uvjetima.
"Grobnica je 25 tisuća kuna, ali dalo bi se to i za 15 tisuća, možda i niže. Za četiri mjesta je, ali jedna je urna unutra. Meni ne treba. Ja sam napisao da je za četiri, ne znam gdje bi s njom. To je od žene neka daljnja rodbina", odgovorio je čovjek s oglasa.
"Čuvanje urne plaća se 1900 kuna godišnje"
Takva grobnica Danijelinoj obitelji nije baš bila prihvatljiva. Razumljivo. I sad su na takozvanom čekanju.
"Znači čuvanje urne godinu dana se plaća oko 1900 kuna. I vi zapravo ne možete doći do te urne, ona je posebno spremljena sa svim ostalim urnama koje se čuvaju. To je ono što je najgore i to je ono zbog čega mama svaki dan plače. U toj tragediji koja nas je zadesila najžalosnije je od svega da mi ne možemo doći na groblje i da ne možemo položit ni svijeću niti ništa", rekla je Danijela.
Tuga je još svježa, a strpljenja sve manje. Tim više jer im nitko nije rekao koliko će dugo čekati na grobno mjesto.
"Sramota za Zagreb"
"Znači, doći će do toga da ćemo mi doći ovdje po urnu i, na žalost, da ćemo morat otići negdje drugdje zato jer, ako se bude moralo čekati od tri do pet godina da mi dobijemo svoje grobno mjesto i da ja nemam tri do pet godina gdje otići svome tati na grob, mislim da je to stvarno sramota. Za jedan Zagreb i za jednu metropolu", rekla je Danijela.
"Upravo zbog toga što su naši sugrađani, ja im se ovim putem ispričavam u ime Gradskih groblja. Osjećam osobno odgovornost da svakog od tih ljudi pozovem osobno u ured i da im osobno dodijelim grobno mjesto", rekao je voditelj voditelj podružnice Gradska groblja Patrik Šegota.
Ne doživljavamo često da odgovorni priznaju svoje propuste. Novi voditelj podružnice Gradskih groblja pojasnio nam je zašto su urne nekih pokojnika na čekanju bile godinama.
"Prije četiri godine počeo je proces javne nabave za proširenje Gaja urni. Sve tvrtke koje su se javile dale su ponude iznad predviđenog iznosa pa nabava morala poništiti. Taj proces je trajao dvije godine, nakon što se nabava poništila, raspisao se novi natječaj s povećanim iznosom nabave", rekao je Šegota.
Radovi na proširenju bi trebali biti gotovi za godinu i pol
Tek prošli tjedan je tvrtka koja je prošla na natječaju počela pripremati proširenje Gaja urni za 900 ukopnih mjesta. Radovi bi trebali biti gotovi za godinu i pol. No, oni koji najduže čekaju, dobit će mjesto i ranije.
"Novih oko 80 kazeta za zemljani ukop urni će biti gotovo negdje do sredine siječnja i tada ćemo sve naše sugrađane koji imaju svoje najmilije na čuvanju u gradskim grobljima pohranjene u urnama pozvati i dodijeliti im kazete za urne", rekao je Šegota.
Sprega pogrebnih poduzeća i prodavača iz oglasnika?
Mole građane za još malo strpljenja i da se o svemu informiraju kod njih. Jer, kažu, nije istina to što su rekli Danijeli da na Mirogoju nema grobnih mjesta za lijesove. Voditelj podružnice sumnja čak i u spregu pogrebnih poduzeća i prodavača iz oglasnika.
"Građane bih pozvao da dobro paze prilikom kupnje grobova ili grobnica putem oglasnika, zato što se događaju situacije da budu prevareni. Imali smo jednu situaciju gdje nam se čovjek javio, kupio je grobnicu na Mirogoju i naknadno, nakon što je platio, ustanovljeno je da se u tu grobnicu ne može nitko ukopati zato što je grobnica puna", rekao je Šegota.
Smrt je dobar biznis
Smrt je očito dobar biznis. I pogrebnicima, ali i gradskim grobljima. Svatko uzme svoj pozamašni dio. "Ja vam iskreno se ne mogu načudit stvarima koje se plaćaju u trenutku sprovoda. Najčudnije mi je bilo bacanje latica 40 kuna, sveta voda i križ 50 kuna jedno, 50 kuna drugo...", rekla je Danijela.
"Vožnja lijesa iz jedne prostorije u drugu 260 kuna. Znači tri koraka napravite do druge prostorije i to košta 250 kuna", rekla je Danijela.
"Upravo je to isto jedan dio onoga što ćemo promijeniti zato što je sadašnji cjenik zastario. Ima 836 stavaka i upravo moja je namjera da to reduciram i da se novi cjenik formira u paketima. Dakle u paketima su različite razine usluge koje neka stranka traži", rekao je Šegota.
Te usluge su nekoliko tisuća kuna. Samo sprovoda. Sve što prethodi tome je još nekoliko tisuća kuna. Pogrebnik Zoran Zečević otkrio je njihov dio troškova. Jedino dobro u cijeloj ovoj priči je što je većina njihovih artikala domaće proizvodnje.
"Pa u pravilu ljudi nekako vole težiti klasici odnosno našim običajima i tradiciji", rekao je Zoran Zečević iz Pogrebnog poduzeća Zagreb.
Lijesovi su od dvije do sedam tisuća kuna. Ali to nije sve. "Kada se definira lijes kojeg stranka želi, onda se definira i boja tekstila, koja se onda ranžira unutar lijesa. Odnosno, bočne strane se oblače u svilu, postavljaju se jastuk i madrac i potom se definira i tekstil koji viri kao ukras van lijesa", objasnio je Zečević.
"Ispod 10 tisuća kuna teško se možete pokopati"
To košta dodatnih 800 kuna. Ni tu nije kraj. Treba vam još i grobni znak. "Cijena je 350 kuna. Ajmo reći da vam za opremu treba otprilike 4 tisuće kuna", rekao je Zečević.
Tome dodajte još 1200 kuna za prijevoz do groblja i onaj već ranije spomenuti trošak ispraćaja i ukopa. "Zapravo ispod deset tisuća kuna teško da se možete danas pokopati", rekao je Zečević.
"Smrt se dogodi, to vam je isto kao rođenje djeteta, nemate ga svakodnevno. To se dogodi jednom u životu. I za to se građani trebaju pripremati", rekao je Šegota.
Danijela nije znala da se, uz veliki trošak, treba pripremiti i na to da ocu neće imati gdje zapaliti svijeću. Nada se da na taj trenutak neće čekati godinama. Jer ni tata, ni obitelj koja je ostala iza njega – to nisu zaslužili.
