Ovo je, slobodno to možemo reći, filmska priča. O Slovakinji Danieli Adamcovoj uistinu bi se mogao snimiti film. I sama je bila dio filmskog svijeta. Nakit koji je izrađivala bio je dio serije Prijatelji. Nosile su ga i Brigitte Bardot, Barbara Streisand, Diane Ross.
I onda je u nedjelju ujutro, 12. rujna, pronađena na ovoj hridi, posve dezorijentirana i bez ikakvog sjećanja tko je i odakle je.
"Gospođa je došla u kafić kod mene pitala me da joj treba neki prijevoz tamo do one ribarske kućice da ne ide pješke. I taj isti dan smo išli ja i prijatelji na more. I rekao sam da ako će pričekati da završim smjenu i to pa da ćemo je odbaciti. I kad sam završio oko 3:00 h, 3:30 h materina barku i mi smo nju odveli tamo i poslije toga mi smo išli svojim putem a ona svojim putem", govori nam konobar Stiv Sviličić.
Ovo je bio prvi pravi trag koji je krčku policiji doveo barem korak bliže otkrivanju identiteta sirote žene koja već danima leži na riječkoj psihijatriji ne znajući ništa o sebi.
"Je li rekla tko je, što je, odakle je? Rekla je da je iz grada Bermingtona iz Ujedinjenog Kraljevstva, ime je rekla, ali se na žalost nitko od nas ne može sjetiti zaboravili smo", kaže Stiv.
Do jutra ga ja zaboravila i ona. Stiv i njegov prijatelj prevezli su je u subotu oko 15 sati. Iz Klimnog preko puta u uvalu Sulinj.
"Pričala je na engleski jezik sporazumijevali smo se engleski. Dosta dobar engleski ili? Pa dosta dobar. Nije imala taj britanski naglasak ali je dosta dobro pričala engleski. O čemu ste pričali? Najviše o tom prijevozu ako bi imali. Kao ako imate prijevoz da bi popila nešto ali da nema ništa novaca pa sam ju počastio kavom i rekao da pričeka. Nismo baš previše razgovarali dok nismo sjeli u barku. A nije imala novaca kod sebe? Nije, imala je 100 kuna, ali to je rekla da bi za prijevoz dala pa sam je počastio kavom da možda da ti prijatelju tih 100 kuna", govori Stiv.
Sa sobom je imala mobitel, ruksak i torbu za plažu. Rekla mu je da je dopješačila iz susjednih Čižića.
"Znači nije vam se činilo ništa pretjerano čudno u tome svemu? Ne. Ne, izgledala mi je normalno samo da je malo umorna od sunca jer je bilo dosta toplo pa je rekla da ne bi baš volila raditi cijeli krug hodati jedino malo to iscrpljeno ali onako sve OK inače", kazao nam je Stiv.
Dečkima je uredno platila, iz novčanika izvukla zadnjih 100 kuna kad su je iskrcali na ovom molu pokraj ribarske kućice.
"A što je rekla zašto ide tamo? Pa da će se naći s prijateljima svojim, 5, 6 njih da će doći. Ne znam, nismo previše pričali, samo je rekla da će se naći s njima, nisam baš ispitivao previše jer me nije zanimalo, samo sam htio učiniti uslugu da ne hoda predaleko", kaže Stiv.
To je bilo u subotu, 11. rujna oko 16 sati.
"Policija je 12. rujna u 8:30 sati primila dojavu građanina da se na mjestu odnosno poziciji takozvanoj Sulinj, koji je na području općine Dobrinj nalazi ženska osoba blizu obale mora, na obali mora, koja je po njegovom mišljenju dezorijentirana, odnosno traži pomoć", kaže načelnik Policijske postaje Krk Dejan Hriljac.
Policiji je već tad bilo jasno da je gospođa, psihički, u prilično lošem stanju.
"Policija kad je došla na mjesto događaja, dakle gospođa je vidljivo bila uznemirena, vidljivo dehidrirana, izgubljena. Vidjelo se da nije u prostoru gdje se nalazi, da nije svjesna gdje se nalazi. Dolaskom njezinim u KBC, medicinskom obradom, utvrđeno je da osoba ne zna svoj identitet, da ne zna gdje se nalazi, da ne zna kako je došla na mjesto gdje je došla. Apsolutno ništa nije znala o događaju i okolnostima, što se nje tiče u mjestu gdje je pronađena, dodaje Hriljac.
Bila je izgrebana, ali bez ozljeda koje ukazuju na to da ju je netko napao.
"U početku je gospođa pričala engleskim jezikom sa djelomično akcentima slavenskog govornog područja. Međutim, kako vrijeme ide, dobili smo informaciju od doktora na kraju krajeva i policija kad je razgovarala s njom da je taj engleski sve bolji i bolji. Dakle, nema više one primjese slavenskog narječja, ali svakako englesko govorno područje", govori Hriljac.
Uzeli su joj otiske prstiju i u hrvatskoj bazi je nisu pronašli, što je bilo i očekivano budući da se u toj bazi nalaze samo otisci osoba koje su počinile neko kazneno djelo. Zato su njezine otiske poslali kolegama u susjedne zemlje. A kako joj se psihičko stanje nije mijenjalo, tako je policija nakon tri dana objavila njezine fotografije i zamolila građane za pomoć.
Jedna od dojava, pokazat će se do kraja dana, bila je ključna
"Dakle dobili smo 30-ak dojava koje su mahom došle mejlom i radi se o osobama koje su se javljale iz Hrvatske, pa čak i iz Amerike nekoliko, iz Litve, Francuske, Nizozemske, dakle iz djela Europske unije. To su turisti bili ili? Ne, ja bih rekao po sadržaju tih mailova to su osobe koje poznaju osobe koje sliče na osobu koja je pronađena", rekao je Hriljac.
Ovaj smo razgovor vodili jučer ujutro. Jedna od tih dojava, pokazat će se do kraja dana, bila je ključna za utvrđivanje identiteta. Tad to još nismo znali ni mi ni policija. Jedino novo tog jutra je bilo to što je policija, nakon dojave muškaraca koji su je vozili barkom, još jednom pretražila teren tražeći ruksak i torbu koju su oni spomenuli.
Fotografija pokazuje put kojim su prošli tražeći bilo kakav trag. Na ovom su mjestu pronašli Danielu, a oko kilometar dalje, na strahovito nepristupačnom terenu pronašli su ruksak i ponadali se da će napokon otkriti tko je nesretna žena.
"Mi smo pronašli njezine stvari, dakle policija je u suradnji s Javnom vatrogasnom postrojba grada Krka i pripadajućim DVD ovima s otoka Krka u više navrata pretraživala teren koji je doista nepristupačan i velike površine. Mi smo pronašli njezine osobne stvari, dakle ruksak koji su opisivali građani da su je vidjeli s ruksakom. Međutim, u ruksaku nismo pronašli ništa što bi naš dovelo do identiteta te osobe. Ali pronašli ste neke uobičajene stvari koje turisti imaju? Uobičajene stvari, ručnike, odjeću, obuću", kaže Hriljac.
I posve prazan novčanik. Bez novca, kako je i rekla Stivu, ali i bez iti jednog dokumenta. Osim namočene bilježnice koja je otkrila prvu vezu sa Slovačkom. No, ništa osobno što bi joj moglo potvrditi identitet.
"Je li je posjećujete u bolnici? U bolnici je posjećujemo, nekoliko puta je policija bila s liječnicima i s njom. Obavljeni su razgovori ne bi li se na neki način nekakvim poznatim saznanjima možda probudila ta svijest, odnosno njezino pamćenje vratilo da može nešto reći o sebi, što bi nama bilo korisno u cilju utvrđivanja identiteta", rekao je Hriljac.
"Osim same amnezije, koja bi bila nemogućnost sjećanja i prisjećanja, treba uzeti u obzir sva ona stanja i okolnosti od kojih neka mogu biti realna, a neka mogu biti i patološka uključujući i neke duševne poremećaje u kojima osoba ne može, ne smije ili ne želi reći neke svoje osobne podatke", govori nam psihijatrica u KBC Rijeka Marina Letica Crepulja.
Ni liječnici ni mi ne možemo ulaziti u detalje Danielina slučaja. Ali psihijatrica može pojasniti što se inače radi u ovakvim situacijama kako bi se pomoglo pacijentu.
"Istovremeno sa ovim što sam rekla treba poduzimati sve dijagnostičke postupke kojima potvrđujemo ili isključujemo neke recimo organske razloge za amneziju odnosno nemogućnost prisjećanja uključujući i traume glave, ozljede mozga, potres mozga, epilepsiju, moždani udar ili dementni nekakav razvoj. Puno bismo bili brži. U tom smislu kada bismo imali nekakve podatke realne objektivne od nekih drugih osoba", kazala je Letica Crepulja.
No, to nemaju budući da svih ovih deset dana za Danielu nitko nije pitao niti ju je itko tražio.
"Iz policijske postaje su nazvali, dali su nam opis gospođe, pitali da li je netko prijavio kakav nestanak, Da li znamo nešto o tome, neka malo ispitamo lokalne ugostitelje, lokalne agencije, iznajmljivače da li imaju gosta koji im fali, koji nedostaje, međutim nitko ništa nije znao. Sad pitanje je da li je možda smještena u nekoj od vikendica u privatnom smještaju, evo taj dio ne znamo", govori direktor Turističke zajednice Dobrinj Boris Latinović.
Taj dio nismo ni mi uspjeli doznali. Ono što jesmo jest da je navodno u Hrvatsku iz Slovačke došla vlakom. Te najnovije informacije počele su se raspetljavati sinoć kad smo stupili u kontakt s čovjekom koji je najzaslužniji u otkrivanju Danielina identiteta.
"Prošle nedjelje odlučio sam se malo odmoriti, otvoriti novine, vidjeti što se događa u svijetu. Htio sam naći nešto što će mi odmaknuti misli od istraživanja i prvo što sam vidio bila je ta fotografija i priča u The Sunu, britanskom tabloidu", kaže Forrest Rogers.
Forrest je američki novinar i čovjek koji je, među ostalim, FBI-u pomagao u otkrivanju napadača na Senat u siječnju ove godine. Specijalizirao se za pretraživanje lica na internetu, no na ovoj fotografiji mučila ga je tolika količina krvi na licu.
"Uzeo sam tu fotografiju i uklonio svu krv koristeći foto alate koje imam. Tada sam dobio vrlo dobru fotografiju lica gospođe. Stavio sam je u program za prepoznavanje lica koji imam i uspio sam je identificirati s velikom sigurnošću na jednom božićnom domjenku u Los Angelesu u Kaliforniji."
Madež na identičnom mjestu na obje ove fotografije dao je još jednu potvrdu. No, da bi bio siguran je li riječ o istoj osobi, te na kraju krajeva o komu je zapravo riječ, stupio je u kontakt s ostalim ljudima s te fotografije, kao i s djelatnicima organizacije na čijem je domjenku Daniela bila te 2014. godine. I tu je doznao ono zbog čega postaje jasnije zašto ovu 57-godišnju ženu sve ove dane nitko nije tražio.
"To joj je bio drugi boravak u Los Angelesu i taj nije bio tako uspješan. To je bilo 2014. i 2015. Svi ponekad imamo problema. Za nju je to bilo jako teško razdoblje. Imala je problem u pronalasku stana i posla", kaže.
S tim problemima je i završila u udruzi koja je objavila njezine fotografije. Naime, radi se o organizaciji koja pomaže beskućnicima i osobama koje se bore s ovisnošću. Nakon svih tih podataka više nije bilo teško otkriti o komu se radi. Forrest na tome zahvaljuje krčkoj policiji.
"Bili su izuzetno susretljivi. Moram pohvaliti njihov profesionalizam, brigu i pomoć. Odmah sam ih kontaktirao i odmah su uvažili informacije koje sam im poslao. Istog trena poslao sam im ove fotografije", govori.
I tek sad zapravo nastupa najnevjerojatniji dio priče. No, potrebno se vratiti malo u prošlost. Naime, Daniela je 2008. godine dala intervju jednom slovačkom portalu. U njemu kaže da je 1984., kad je imala 19 godina emigrirala u Ameriku. Prvih nekoliko mjeseci čuvala je djecu i radila kao kućna pomoćnica. Kasnije se zaposlila u agenciji za nekretnine i upisala studij Modnog dizajna, specijaliziravši izradu nakita.
"Moj bivši dečko bio je glazbeni producent i poznavao je ljude iz filmske industrije. Zahvaljujući njemu došla sam do filmskih studija i ponudila svoj nakit za snimanje filmova i serija."
O svemu je obaviještena i njezina sestra
Tako je njezin nakit završio na vratu glumica u seriji Prijatelji. Voljela ga je nositi Diana Ross koja je, rekla je u intervjuu, odjednom kupila pet komada. Nosile su ga još Barbara Streisand, Brigite Bardot, ali i zvijezde serije Merloce place. Svoje komade slala je i na izložbe u Japan, New York, Hong Kong, a talent je, kaže, naslijedila od oca bez kojeg je ostala kad joj je bilo 18 mjeseci. No, 2000. se ipak odlučila vratiti u Slovačku jer joj je nedostajala obitelj.
"Htjela sam nadoknaditi vrijeme koje im nisam dala. Poželjela sam da se obiteljska veza ponovno stvori. Željela sam biti s prijateljima, steći novu bliskost i kvalitetne obiteljske odnose."
Ali, govorila je da joj nedostaju sunce, more i Kalifornija. I tako se ipak vratila u Ameriku. Ne znamo kad, ali znamo da je nešto pošlo krivo i Daniela je u jednom trenu postala beskućnica.
Nevjerojatna filmska priča žene koja je prošla uistinu svašta u životu. No, ona se svega toga još uvijek ne sjeća.
"Mi ne želimo u tom smislu niti skraćivati si vrijeme za taj dijagnostički postupak jer je on jako važan da ne bismo pogriješili, znači ne želimo u tom smislu žuriti. Ali isto tako znamo svoju struku, traumom se bavimo, bave se i kolege, dakle tu je jedan multidisciplinarni tim različitih stručnjaka od neurokirurga, neurologa, psihijatara i tako dalje kako bi smo svi zajedno u tom dijagnostičkom postupku došli do prave zapravo dijagnoze i nekakvog naziva za to stanje koje je za tu osobu", kaže Letica Crepulja.
Žena bez identiteta dobila je ime i prezime. Brigu oko nje preuzet će slovačko veleposlanstvo. No, prioritet je da je liječnici dovedu u funkcionalno stanje. O svemu je, doznajemo, obaviještena i njezina sestra. Cilj je donekle postignut – spojena je s obitelji i nadamo se da će njezina priča ipak imati sretan kraj.
