I tjedan dana nakon katastrofalnog izlijevanja
mazuta u rijeku Zrmanju po novigradskom moru plivaju
masne mrlje. No, one su doslovno, samo kap u moru potencijalnih
ekobombi u obrovačkom kraju. Mladi ljudi na njih upozoravaju
godinama. Mahom Obrovčani, ali i stanovnici sela koja pripadaju
karinskom i novigradskom moru. Jer Zrmanja utječe u more ispred
njihovih kuća.
"Nedaleko od nas nalazi se bazen crvenog mulja. Nekoliko milijuna
kubika crvenog mulja na samom rubu kanjona Zrmanje.
Podsjetit ću da je 2010. isti takav bazen u Mađarskoj puknuo
i izlio se crveni mulj. Ne znam što će se dogoditi sa Zrmanjom, s
novigradskim morem ako crveni mulj iz tog bazena dospije u rijeku
ili more. To je zatvoreni ekosustav i tu više života nema", rekao
je Šime Šimurina iz Obrovca.
"Sada se manifestirao problem s mazutom, to je samo jedan od
problema i tu bitku smo nažalost izgubili, mazut je u podzemlju,
on će utjecati u Zrmanju kod svake velike kiše i tu je potrebno
napraviti nekakve mjere prevencije, jel' se radi o uljnim branama
ili nečem sličnom", kaže Ivan Matić iz Ekološke udruge
Zrmanja.
"Ne želimo više mazut u Zrmanju, ne želimo lužinu u Zrmanji, ne želimo grit u Zrmanji, ne želimo grit u svojim plućima, želimo živjeti, živimo od Zrmanje, živimo od Velebita, ničeg više nemamo!!", upozorava Šimurina.
- U Zrmanju se izlio mazut i uznemirio građane: 'Stradava flora i fauna, no nemoguće je to spriječiti'
16 godina radio u tvornici koja je službeno radila tri godine
Ante Nekić iz Maslenice punih je 16 godina radio kao voditelj smjene u tvornici koja je službeno radila samo tri godine. Bio je ovdje i kad se gradila, i kad je radila, i kad se raspadala. Nitko bolje od njega ne zna kakvu je ekokatastrofu tvornica glinice Jadral ostavila ovom kraju.
"Bura je raznosila tu lužinu i onečišćavala okoliš. Pa mislim da i sada iz rezervoara otpadnog crvenog mulja, oni su trebali biti nepropusni, asfaltom je napravljena obloga, ali asfalt je tijekom vremena popucao djelomično i vjerojatno, lagano kroz teren curi ta lužina", objašnjava bivši djelatnik tvornice Jadral Ante Nekić.
Golemo postrojenje počelo se graditi davne 1970. Plan je bio proizvoditi aluminij i prodavati ga uglavnom Nijemcima. S radom je tvornica počela sedam godina poslije, doznajemo od ljudi bliskih sad već pokojnom glavnom inženjeru, unatoč njegovu oštrom protivljenju. Tvrdio je već tada da je to ekološka katastrofa. Odbio je potpisati puštanje tvornice u pogon i pobjegao iz zemlje. Ante to tada nije znao. U to se vrijeme pune dvije godine školovao u Mađarskoj kako bi preuzeo posao u tvornici.
"Rezervoar mazuta imao je 20 metara promjera, a kada je imala 45 m2 oblika", rekao je Nikić. Kad se tvornica ugasila, ostalo je, kaže, metar mazuta u oba spremnika i na stotine tisuća litara ispod njihove površine. I tako je to stajalo od 1981. kad je tvornica zatvorena.
"Mislim da je veći dio mazuta i dalje u tvornici i to bi trebalo otvoriti, vidjeti jel' tu ili nije", rekao je Nikić.
Prvo izijevanje prije 18 godina
Prvo izlijevanje u Zrmanju dogodilo se prije 18 godina. I tek tad se počela spominjati sanacija. "Sama ta sanacija previđala je da onaj tko dobije posao je dužan izraditi projektnu dokumentaciju i sve zakonom propisane dozvole. Isto tako bilo je potrebno sanirati i ukloniti sve štetne supstance koje se nalaze na platou bivše tvornice, a one koje se nije moglo ukloniti učiniti neopasnim", rekao je gradstki vijećnik Grada Obrovca Marko Klanac.
Marko Klanac jedan je od samo dvojice oporbenih vijećnika Grada Obrovca. Proučio je sve natječaje, ugovore i dokumente vezane uza sanaciju ove tvornice. Natječaj je objavljen 2003. Nije bila oglašena sanacija, već prodaja ostataka bivše tvornice. Tako je varaždinska tvrtka Perco Obrovcu platila 209.000 kuna da bi postala vlasnik ostataka iz ovog golemog pogona. A ostalo je tu gotovo 500 tona željeza, tko zna koliko mazuta, lužine i još koječega što se dalo dobro prodati.
"Ovo je jedan u nizu prljavih poslova koje je gradonačelnik odradio na štetu Obrovca i okoliša ovdje u Obrovcu. Ova takozvana "sanacija", to nije bila nikakva sanacija, to je bilo klasično čerupanje ostataka bivše tvornice glinice", rekao je Klanac.
Sadašnji gradonačelnik kojeg spominje jest HDZ-ov Ante Župan. Tada je bio zamjenik gradonačelnika.
"Što se tiče jedne druge stvari koja upada u oči, to je povezanost gradonačelnika i tvrtke koja je sanirala bivši plato", rekao je Klanac. I uistinu, povezanost je, najblaže rečeno zanimljiva.
U srpnju 2003. grad s tvrtkom Perco potpisuje ugovor o izvođenju radova na tvornici glinice. Radovi počinju godinu dana poslije. A dok se čekalo, gradonačelnik, tada zamjenik gradonačelnika, istoj toj tvrtki prodao je hotel u Zadru za milijun i 300 tisuća eura.
"Hotel je u vlasništvu gradonačelnika, točnije tvrtke Geront gaj koja je u njegovu vlasništvu. Znači gradonačelnik je prodao svoj hotel u Zadru tvrtki Perco. To je bilo 2003. do 2006. To su stvari koje upadaju u oči i koje jednostavno nije moguće preskočiti u svemu ovome", rekao je Klanac.
Saniranje eko-horora
Nakon što su privatno tržili, na red je došlo i saniranje ekološkog horora. Možda ti privatno-poslovni odnosi ne bi bili toliko sporni da nismo u posjedu dvaju izvješća ovlaštenog nadzornog inženjera koji je nadgledao takozvanu "sanaciju". Utvrdio je da dnevnik rada ne postoji te da se većina radova izvodi bez dozvola ministarstava. Ali i sljedeće: "Dno tankvana i prostor zagađen mazutom između dviju tankvana nije se tretirao nikakvim radovima niti se poduzela bilo kakva sanacija".
Što se lužine tiče, nadzornik je također upozoravao izvođače da su je dužni propisno zbrinuti, no čini se da su ignorirali dopise i nestali.
"Temeljem navedenog proizlazi da je izvođač napustio gradilište bez ikakve pismene obavijesti o daljnjim nakanama. Postoji osnova po kojoj se ugovor može raskinuti kako bi se dovršetak radova mogao povjeriti drugom poduzeću.'
No, to se nije dogodilo. Inženjer nije htio pred kamere, ali nam je potvrdio sve stavke iz svog izvješća. Lužina je, kaže, curila iz spremnika. Kad su je prepumpavali u bazene, vozilo HEP-a je prešlo preko cijevi koja je pukla i velik dio lužine istekao je u krš, iznad Zrmanje. Tako je izgledala ta takozvana "sanacija".
Gradonačelnik se odbio sastati
Gradonačelnik Župan odbio se sastati s nama, što smo i očekivali jer otkad se ovaj posljednji incident dogodio, novinare sustavno izbjegava.
"Ne mogu ništa komentirati, ja sam sad na putu", rekao je gradonačelnik Obrovca Ante Župan.
"Imamo izvješće, dva izvješća zapravo tadašnjeg nadzornog inženjera koji je bio tu na terenu koji je uporno upozoravao da tvrtka Perco nije ništa obavila kako treba osim nekakvih dijelova silosa koje su maknuli. Znači, Grad Obrovac je bio s tim upoznat. Ja o tom stvarno ne znam detalje. U tom vremenu nisam radila taj posao", rekla je pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela Grada Obrovca Gordana Renić.
Gradonačelnik je hrabro u vatru gurnuo svoju pročelnicu koja nije ni dužna odgovarati na pitanja o njegovoj eventualnoj kompromitiranosti.
"Mi s naše strane činimo koliko možemo, mi ne možemo nikoga prisiliti da to nešto radi", rekla je Renić.
Iako ovo nije priča o politici, teško ju je izbjeći. Naime, i vlast u Obrovcu, i ona u državi, u rukama je HDZ-a. Nema tu prevelikih pritisaka. Moraju, kažu, ostati u dobrim odnosima.
"Sigurna sam sto posto da Grad Obrovac nije kriv, što se tiče nas, što smo mogli biti krivi kad smo se uključili u sanaciju? Sanirani su ostaci tvornice jer su sanirani sukladno zakonu i propisima i studiji utjecaja na okoliš", rekla je Renić.
Župan na staru godinu izašao na teren
Da je zavladala panika, dokazuje i posjet zadarskog župana koji je na samu Staru godinu izišao na teren.
"Pokusat ćemo napraviti jednu projektnu dokumentaciju zaštitnih brana oko ova dva lokaliteta gdje smo danas determinirali i gdje izvire ta smjesa, taj isprani mazut. Pokušat ćemo to branama zaštiti da bude nekakvo rješenje, a u konačnici bi trebalo determinirati gdje je taj mazut", rekao je zadarski župan Božidar Longin.
"Mi sad nažalost to rješavamo, a što su oni napravili prije 30 godina, ja to zaista ne znam. Bilo bi lijepo kad bi netko od njih rekao gdje je taj mazut i gdje se to bacalo pa bi danas bilo lakše to sanirati", rekao je Longin.
"Meni je čudno što mene nisu pitali, bilo je tu i inženjera koji su radili u tehnologiji pa ih nitko nije kontaktirao", rekao je Nekić.
A nitko se, čini se, puno ne pita ni zbog ovoga.
"Ovaj problem s mazutom otvorio je još jedno pitanje, potencijalno veću opasnost - ovi bazeni s lužinom. Cijelo ovo područje jedna je velika ekološka bomba koja zagađuje ova područja još od 70-ih godina kad su nastala ova postrojenja, a najveća ekološka ugroza, to su bazeni lužine koji su krcati crvenim muljem i svakodnevno prijete pucanjem i izlijevanjem tog odvratnog sadržaja u rijeku Zrmanju", rekao je Matić.
Tragedija u Mađarskoj
Bazeni su, kad ih gledate iz zraka, površinom veći od samog grada Obrovca. Isti takvi pukli su u Mađarskoj 2010. godine. Četvero ljudi je poginulo, šestero je nestalo, 123-oje ozlijeđeno, 280 domova uništeno.
"Apeliram na njih da se to što prije sanira jer tu novac uopće nije bitan, novca za ovo mora biti jer puno je skuplje, život nema cijenu, zdravlje nema cijenu", rekao je Matić.
No, koliko god da se trude, situacija je sve gora. Otpadni grit, o kojem je Danka Derifaj u Potrazi izvještavala prije godinu dana – i danas ondje stoji netaknut. Ovdje uz sporne bazene i samu rijeku Zrmanju trebala bi uskoro niknuti cementara.
"Tako da smo mi sad dobili na račun te cijele zagađenosti kako rudokopima, bazenima, pogonom, dobili smo sad i tvornicu cementa, to je upravo opravdanje: kao, pa dobro, tu je ionako sve već zagađeno", rekao je Matić.
Službeno, ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša ove bazene smatraju crnom točkom. Krenuli jesu u sanaciju, ali zbog nezakonitosti je tadašnji direktor Fonda Vinko Mladineo završio u zatvoru s optužnicom da je, sanirajući ove bazene Fond oštetio za 46 milijuna kuna koje je pospremio u svoj i džepove svojih vanjskih suradnika. Bilo je to 2012. godine. Od tada traje izrada novog sanacijskog programa, pribavljanje dokumentacije i slične takve umne radnje kojima institucije objašnjavaju zašto se ova potencijalna ekološka katastrofa ne sanira.
"Mi nemamo rezervni položaj, mi tu ostajemo, tu želimo živjeti i sve ćemo učiniti da od ovog kraja napravimo mjesto ugodno za život. I da stvorimo našoj djeci i svim drugim naraštajima zdravu i sigurnu budućnost", rekao je Matić.
Prema svemu sudeći, ovise više o sreći nego o onima kojima je posao brinuti se o zaštiti okoliša. Jer dok se izrađuje projektna dokumentacija, sanacijski planovi, traži se još jedan papir – bura pod Velebitom nemilosrdno dere i zajedno s vremenom uništava zidove, ograde, spremnike ovih otrova koji ne prijete samo toj nekolicini preostalih Obrovčana nego cijelom hrvatskom turizmu. O zdravlju da i ne govorimo.
